Jeleni Miholjević
Uzbuđena je i mlada utrčala na scenu,
Skoro je kao dijete od zbilje zaštićena.
Hrabrost je uz prvu tremu prosula u arenu,
Oprava njena je duga, bjelinom okićena.
Misli velikog pisca ona izgovara glasno,
A lik baš za nju je pisan i nazvan Ushićena.
Filigran načetog dana zasja kristalno jasno
K'o njena uloga mala ljepotom zasićena.
Nosi ju dašak vedrine u izbu zrelog lana
U kojoj prostor miriše po mlakom čaju lipe.
Za ruku ju želja vodi u osvit novog dana
Gdje daske što život znače korakom njenim škripe.
Scena optočena maglom, crna se rosa sjaji.
Jelena ispija nektar predstavom opijena.
Polako… Drama se rađa ko tužni uzdisaji
I njena uloga prva u kojoj je postala žena.
__________________________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.