Stevo Leskarac | Svjedok vremena

Marini Vujčić

Stigla mi poruka nova od duše dobro znane

Pokrenuvši guste misli i uspomene sjetne.

Osvanu zvjezdane slike sjećanjem ispisane,

Napisala ih je duša kakva se jednom sretne. 

Poznati otisak glasa, ko da me netko zove 

Vraća mi iščezle sate, drama se opet stvara. 

U magli pisac sjedi i smišlja replike nove…

Da li sve iznova vidim, ili me oko vara? 

Ponovo krenuše probe, svatko je u svom liku

I svoju ulogu strasno glumi nevinim žarom.

Od gole, guste igre mogu naslikati sliku 

I pustiti ju da traje u nekom okviru starom.

Tiho u rađanju pjesme izvor od slova buja

Dok vrijeme svoje slike u nisku magle niže.

Misli svijaju gnijezdo za Hrvatskog slavuja

Kao da davni dani mogu se primaći bliže... 

Svjedok je vremena ona, drama joj dobro znana

Pa misli svoje gole stavlja u riječi sjetne.

Zvjezdanost u njima sjaji tom rukom zapisana,

A pisala ih je duša kakva se jednom sretne... ____________________________________

Biserje samoće, Beletra, 2024.