Borislavu Vujčiću
Prolaznik bijah u teatru,
Oćutjeh igru iz svoje kože,
Misli su dima prizvale vatru,
Sjećanja poput iskri se množe.
Pramenje dima visini seže,
Varnica riječi u njemu sijeva,
Misao svaka s glasom se veže,
To Hrvatski slavuj pjesmu pjeva.
Vijuga magla iz suhoga leda,
Rastegla svojih tragova niti,
Publika čudesnu dramu gleda.
Meandrom riječi zrak se kiti.
Igra je rasla iz finih slika,
Glumčeva gesta kao da pjeva
Svlačeći masku vlastitog lika.
Drama i dušu razodijeva.
Poljubac istine i izazov svijesti
U moćnoj drami raste i buja,
Piščeva misao u njoj se mrijesti
U čistoj pjesmi od slavuja.
_________________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.