Predstavljena treća knjiga priča o Frankopanima

U srijedu 4. veljače 2026., u do posljednjeg mjesta ispunjenoj raskošnoj dvorani Kule nad Kamenitim vratima, zagrebačkom sjedištu Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, svečano smo predstavili posljednju knjigu trilogije o knezovima Krčkim Frankopanima – „NOBILITAS OBLIGAT – Priče o Frankopanima“. Namjerno govorim u množini jer ova večer nije pripadala samo meni nego i još dvojici kostimiranih „frankopanskih pisara“ koje su simbolično utjelovili pjesnik glagoljaš Sebastijan Matić čiju ćemo zbirku također predstaviti u ovom istom prostoru za dva tjedna i jedan od najboljih glagomatičara David Šafran iz Soblinca. Njih dvojica preuzeli su ulogu učitelja na brzom tečaju glagoljice prije početka predstavljanja i obavili je vrlo uspješno.

Nakon dobrodošlice meštra obredničara Željka Heimera, Zmaja od Mesničkih Vrata, nazočne je pozdravio Sebastijan Matić. U svom kratkom govoru istaknuo je da smo nas dvojica čvrsto povezani glagoljicom, našim drevnim pismom, i to je ono što nas povezuje i s kneževskom porodicom Frankopan – stoljetnim čuvarima ne samo hrvatskog naroda i prostora, nego i vjere i kulture.

A upravo je oživljavanje sjećanja na Frankopane bila glavna tema večeri. Nazočni su tako imali priliku čuti kako su priče o Frankopanima nastajale i razvijale se, što ih je pratilo, kako su od njih nastale knjige i što su sve te knjige potaknule.

Dakle, počelo je još tamo 2018.-2019. kad sam napisao prvih šest priča o – kruhu. Ali ne bilo kojem kruhu iz lokalne pekare. Bile su to priče o svečanim kruhovima, pravljenim po drevnim receptima koje su kneginje Frankopan ljubomorno čuvale kao obiteljsku tajnu i predavale ih svojim snahama kada su njihovi sinovi preuzimali knežiju. Bila je to tajna koju su s koljena na koljeno prenosile žene. Tijekom stoljeća recepti su se mijenjali: u sastojcima - prilagođavajući se novim sredinama, u obliku - šaljući time određenu poruku i pismu kojime su zapisivani. U prvih šest priča spominje se šest recepata na šest različitih pisama.

Prema drevnom obiteljskom običaju knezovi su te kruhove lomili u svečanim prigodama od čega je i nastalo porodično ime Frankopan, od latinskog Frangere Pane – lomiti kruh. Prve „nove“ frankopanske kruhove ispekla je naša susjeda Ljiljana Plazibat - Lily, a nakon njezine smrti kruhove je mijesio i pekao Željko Preksavec iz Plaškog. Nažalost, i Željko nas je prebrzo napustio. Jedina osoba koja je sačuvala tajnu izrade frankopanskog kruha je Biba, tako da ga uvijek imamo kad nam zatreba.

Ritualno lomljenje kruha bio je dio tog prvog predstavljanja knjige „Nobilitas obligat – Priče o Frankopanima“, a sudionici večeri su ga imali prilike i kušati. Nije ostala ni mrvica – što je najbolje priznanje svakoj pekarici.

Istraživanjem povijesti kneževske porodice za potrebe pisanja novih priča posvetio sam i zbog toga da bih upotpunio rodoslovno stablo u kojemu sam odmah uočio da nedostaje puno dama. Tako sam u nekoliko godina broj poznatih Frankopana povećao sa 118 na 215 i to uglavnom kneginja koje su naši povjesničari neopravdano zanemarivali.

Jedna od knjiga koje sam u tim svojim istraživanjima pročitao bio je „Modruški urbar“ kneza Bernardina Frankopana u kojemu je popisao sve svoje posjede. Njegovi pisari taj su spis načinili glagoljicom, a mene je zanimalo kako je knez računao glagoljske brojeve. To me je odvelo u programiranje video igre GlagoMatika koju danas igra nekoliko tisuća učenika iz nekoliko stotina osnovnih škola. Eto, priče o Frankopanima direktno su potaknule i obnovu glagoljice – što je meni, Zmaju od Glagoljice – neizmjerno drago i na što sam beskrajno ponosan.

Na tako spominjanje glagoljice predstavio sam okupljenima i predstavljanju nazočne čelnike „Društva prijatelja glagoljice“, tajnicu Mirnu Lipovac i predsjednika prof. dr. Darka Žubrinića koji nam se obratio vrlo zanimljivim kraćim izlaganjem o nekim novootkrivenim glagoljskim spisima, na čemu sam mu vrlo zahvalan.

U nastavku sam govorio o osobama i udrugama s kojima sam surađivao na predstavljanjima knjiga, o gostovanjima na svečanostima i kostimiranim predstavama oživljene povijesti i drugim događanjima diljem Lijepe Naše.

Među važnijim ostvarenjima držim to što je osnovana Družba čuvara baštine "Frankopani" koja je preuzala provedbu natjecanja GlagoMatika, te bila partner postavljanju stalne izložbe "Portreti knjeginja i knezova Frankopana" u Zavičajni muzej Ogulin.

Posebnu zahvalnost izrazio sam i poduzetnicima koji su stali uz prateći mini-projekt „Frankopanska trpeza“, a u njihovo ime tim se povodom okupljenima obratio Ivan Milašin, suvlasnik karlovačke Pivovare Podrum. Ivan je, naime, pivomeštar koji je osmislio i skuhao FRANKOPANSKO PIVO, a ono nam je bilo osvježenje tijela i duha svih ovih godina. Kako to u životu biva, baš kao što su i Frankopani otišli u povijest, tako se i Frankopansko pivo prestalo proizvoditi, a posljednje boce sačuvali smo i ispili upravo na ovom predstavljanju.

Kao posebna gošća večeri, jednu svoju prigodnu pjesmu o Zmaju od Glagoljice, pročitala je Ivkica Mikuš, a rukopis te pjesme dobio sam na dar u najslađem obliku - čokoladi.

U završnici predstavljanja umjesto čitanja priče – ispričao sam je... priče su da se pričaju. Bila je to priča o odlasku kneginje Julije de Naro Frankopan iz Bosiljeva, nakon što je njezin muž, Fran Krsto, otišao na svoje posljednje putovanje u Beč.

Povezao sam završetak te priče sa svojim pristupanjem Družbi „Braća Hrvatskoga Zmaja“ i uspjesima u digitalizaciji frankopanske ostavštine sačuvane u arhivi furlanske plemenite porodice Frangipani, našeg zmajskog brata markiza Gordia Frangipanija, Zmaja di Castello, i ekspertizi slike sv. Julijana iz Novog Vinodolskog na kojoj je lik kneginje Julije de Naro Frankopan.

Moja poruka za kraj je – dobro je učiti povijest, ali je još bolje učiti iz nje, a iskustva, usponi i padovi naše najveće kneževske porodice upravo zato našle su svoje mjesto u trilogiji PRIČA O FRANKOPANIMA. Naklada: Društvo za promicanje kulture "Kvaka", Velika Gorica

Naručite ovdje