Mario Lobor | Plavi sat (L’heure bleue)

U to doba, ni dana ni noći

Tek koju minutu prije zore

Djevojka stoji na livadi

Prostranstvu ispred gustih šuma i strmih gora

I čeka plavi sat.

“Sat”, a zapravo sekunda ili dvije -

Možda minuta, ako je nebo posebno sneno.

Taj trenutak kada sve odiše tišinom

Kada noćne ptice odlaze na počinak

Jutarnje se još nisu probudile

A plava izmaglica obavija stabla i brda.

Djevojka, opijena slatkoćom iščekivanja

Čeka posebnu, rijetku ljepotu prirode

I podilaze ju trnci, pred savršenim mirom

Pred dubokim snom, tik prije buđenja.

Mjesec nestaje, sunce se tek pojavljuje

I oboje sjaje samo malo

Da mrak postane modri obzor.

Na hladnoj livadi, bosonoga

Djevojka čeka plavi sat

Trenutak kada priroda drži dah -

Savršen mir i tišinu

Prije cika zore.

Ali ipak će čuti

Kucanje svog plahog srca. ______________________________________________________

Posvećeno divnom filmu “Qatre aventures de Reinette et Mirabelle”

I velikom Éricu Rohmeru