Ajmo se potući
oko zadnjeg kolača
ugaonog kamena
jabuke pale na krivu stranu
magle ujutro
i vjetra uveče
Polomimo rebra,
članke i nosove
oko bježećeg obzora
mirne pučine
i nemirnih brodova
velikih gesti
za mirnih trenutaka
visokih stabala
što nadvisuju proplanke
i svih livada mirisnih u proljeće
Ajmo se satrti
oko glasnog smijeha
tvrdoglavih navika
svjetla upaljenog
i očiju ugaslih
tisuća strelica odaslanih u nebo
za najtoplijih noći okupanih rosom
oko Mjeseca za pomrčine
pingvina na Južnom polu
oceanskih struja
i kišnih lokvica
žaba na lopoču
i lopoču bez žaba
beskrajnih čarki užeglih u podne
oznojenih, iscrpljenih
na bojištu tihom
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.