Tomislav Domović | Vatra

Sagorijeva pročitana poezija u godinama ukradenim od stvarnosti,

gore riječi poput užarena pijeska u sinajskoj darovnici

Loša, crnim dimom signalizira paniku, cijedi smolu na cvrčkova ticala,

pepelom nadopunjuje dodvornički hvaljenik i besmisao

Dobra, pucketa odjekom u snu, bratimi nebo i klecaj,

ostavlja me na poprištu ne bih li u bijelu dimu

gasnuo obješen o kljun endemske ptice izletjele iz prokletstva