Sretenu Mokroviću
Opasni predjeli snova u olovo su srasli.
Fiktivna uloga pisca, oštra i košmarna uma
Na istoj se sceni bistri, na kojoj su muteži rasli
Dok bura donosi miris davno dogorjelih šuma.
U groznici mokra čela glumac u znoju transa
Ko tragač u svojoj drami traži momente sretne.
Njegov je ritam načet, bez čvrstoga balansa,
A svaka mu nova scena još nogu podmetne.
Zanos vrućice i zebnje vrat mu nemilo steže;
Otpetljava tajna se igre, spetljane u suhoj travi.
Pomršen svilen je konac s nervima ravnoteže.
Košmarne misli se bistre samo u njegovoj glavi.
Svoj lik je čupao hrabro iz leda vlastite jeze
Kao da rezbari lutku za neki jezoviti woodoo.
Ružičnjak ocvalih duša jedino još zavist veze.
Krvotok zamračila sjena, al' nije uzaludu!
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.