Jasni Bilušić
Glas ko da se rađa u pamuku cvijeta,
Iz njegove boje struji slatka jeza,
Udarci po bubnju ko udarci dlijeta,
Sa zvukom gitare pletu mrežu Jazza.
Odmatajuć' pjesmu s klupka živih želja
Nekih tamnih niti, nekih vedra sjaja.
Iz njezina glasa žudnje i veselja
Prosijava snaga jasnog doživljaja.
Dok purpurno veče gradu se prikrada
Kazaljke su glazbi dospjele do zvuka.
Spustilo se sunce iza gradskih zgrada
Narisavši portret od glave do struka.
Perjanica Jazza začuđena svijetom,
Mutna suza kliznu niz obraz i vrat.
Kotrlja se pjesma iz grla sa sjetom,
Svilena i meka ko pamuka cvat.
Glas ko da se rađa baš u grlu cvijeta.
Iz njegove boje struji slatka jeza.
Udarci po bubnju ko udarci dlijeta
Sa zvukom gitare pletu mrežu Jazza...
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.