pod ovim nebom
preko kaljuže mamuta
hodao sam polako
cijedeći zrele bobe maline u šaci
ostavljao za sobom mirisan trag
krvava linija žudnje
kapala je po podu
u trenutku
planule su tvoje ranjive očke
izgnale dah iz mojih alveola
ubjel tvojih usana
koje pažljivo čuvaš
i ne daš nikom
prsnuo je
potekla je rijeka
ispod lijevog rebra
svijet je navukao zastor
da ne čuje gladne uzdahe
dvoje obgrljenih
kad ti leptir sleti na rame
poljubit ću ti ruku, kao gospodin
navuci opet alabasterni ruž
podari svijetu svoj čarobni osmijeh
isklesan u nježnosti
do skora
do usana
do bola
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.