Nagrada "Joja Ricov", dodjeljuje se za čakavsku poeziju, poeziju o moru i o škoju, u Kalima, u Narodnoj knjižnici Kali, na dan pjesnikova rođendana 25. ožujka.
A sastoji se od Diplome, medaljona s likom Joje Ricova, umjetničke slike / fotografije, prigodnog poklona općine Kali.
Za nagradu su predloženi 21 pjesnik i pjesnikinja. U uži izbor ušli su Elis Gobo, Mladen Baraba i Robert Jerolimov.
Iz obrazloženja nagrade:
Poezija Elis Gobo je poezija svjedoka vremena i duše. Poezija je njen način da sačuva život i umjetnost, život u umjetnosti, ali i da bude svjedok onoga što, iako prošlo, još uvijek živi u ljudima. Da ga oživljava. Duša da joj radost stihova svira. Ona taj poetski svir ne komponira samo kroz svoje pjesme, ona ga živi. Sve oko nje ulovljeno u mrežu oka, u mrežu srca, u mrežu duše, životom ulovljeno: radosti, tuge, ljubavi, boli, sreće i nesreće… poetski su čulni nadražaji koji izazivaju reakciju duše: ljubav, lupanje srca, želja, tuga… svi ti osjećaji koje duša, srce… prepoznaje, spadaju u poetsku percepciju, spadaju u poetsku građu kojom gradi svoje pjesme, ziđa ih od građe riječi, rečenica, stihova i rima, upjesmljuje ih.
Njena pjesnička aura, je duboka iskrena emocija, stvarno doživljena i osobna. Još kada te svoje pjesme oblači u idiom, mjesni govor, dajući im čar čarobnosti i poetsku virtuoznost. Dobijemo pjesme antologijske razine, i toliko njih ništa dalje od te uspješnice. – U ime povjerenstva, predsjednik Nikola Šimić Tonin.
Kako to piše pjesnikinja Elis Gobo
Makiništa od suz: Pridu anke takovi dnevi: / dnevi od suz. / kada se samo složu jena na / drugu / a na saku prihaja još toliko, / kada je lice mokro, / a z uči se muti. / Kad ne valjoš, / ma jušto za nič, / kad si makiništa na makini od suz. // I jušto zato ča kapiš da makinivaš som, / čuješ se tako joko krif, / ča zobi si kadika je oni baton za frmat. / Paro ti se ukraden oli zguljen dokle glovu si skri na kroj kadi se tvoj patiment ne vidi. // Do čer makiništa za pohvolit / ki makiniva samo drito, / prez gledat desno ni livo, / a danaska već ne znoš ki je to makinu za fadige / gambijo za makinu od suz.
Pjesnikinja Elis Gobo
Elis Gobo (Pula, 1991.) Magistrica kroatistike i kulture i turizma pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile. Dosad je radila kao općinska viša stručna suradnica za kulturu, turizam i ekologiju te kao voditeljica europskih projekata iz područja kulture i turizma u nekoliko različitih organizacija. Zadnje tri godine je zaposlena kao direktorica općinske tvrtke Arsiana d.o.o. za turizam i očuvanje kulturne baštine Općine Raša. Za doživljaj koji provodi u rudniku Raša naziva „Kova experience“ dobila je brojne nagrade, a najznačajnije su: „Zlatna koza“ 2024. za najinovativniji turistički proizvod u Istarskoj županiji, nacionalna nagrada „Simply the Best“ Toplice Sveti Martin 2025. – pobjednik kategorije posjetiteljski centar, međunarodna nagrada „Plautilla“ Solin 2025. – za kvalitetu i inovativnost u interpretaciji i zaštiti kulturne baštine. Supruga je i majka četverogodišnjeg sina.
Elis Gobo piše poeziju i prozu na pićanskom mjesnom govoru, a pjesme su joj objavljene u zajedničkim zbirkama poezije Žavajon, Pićonski feroli i feralići i Spoda menduli: versi z labinjonske skanciji, zbirka udruge Duša Šarengrad 2024., S ljubavlju Dea 7 u zborniku Domaća rič, časopisima Republika, Zadarska smotra, Zadarski književni ljetopis, Kvaka i Nova Istra. Svoju poeziju je predstavljala na pjesničkim večerima Matice hrvatske u Puli i Zadru, Veršima na šterni Vižinada, Barakovićevim danima u Zadru, Večeri na Brižićevin dvuoru na Ugljanu, Ča vrh arbe na Rabu, Rešetaračkim pjesničkim susretima. Laureatkinja je prošlogodišnjeg natječaja Ca je ča u Labinu, a za svoju humoresku „Ča to udoro va Istri zelenoj… ili kako Pićonci poju na ocat“ je osvojila nagradu Čakavijana.
Nikola Šimić Tonin
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.