Zdenka Čavić | Dolazi nam Nova

Da, tu je,

samo što pokucala nije. 

Kad bi barem bila sasvim Nova,

bez primjesa starih tonova, 

bez povišenih tenzija, 

bez ratova posijanih svijetom, 

bez ubojitih dronova,

bez netrpeljivosti posutih 'po kaputu',

bez mržnje u mislima, 

bez per capita jala.

Nek pokuca tiho i smjelo kaže:

'Ja sam drugačija, 

odavno takvu čekate.'

Nova, nek mirno zatvori 

zadnju stranicu kalendara, 

i tešku, iscrpljujuću, ovu.

Nek premreži zemlju

od prvog do zadnjeg dana

ljubavlju čistom

nesebičnog sklada

i vjerom da čovjek ne srlja 

u bezdan bez kraja.

Da, tu je, kucnuo je čas! 

Nova dolazi u miru,

zvjezdanog je sjaja.

Dajmo joj priliku

da promijeni stare kanone, 

da dan za danom

ostvaruje snove 

o čovjeku što poštuje sebe,

o srcu što više ne zebe

od surovosti izopačenog svijeta,

daleko od smrti i stradanja.

Da, Dolazi nam Nova,

širom joj otvorimo vrata,

sretnijeg života i nadanja.