Lutam Zagrebom, tjedan prije Božića
Dok mi oštri zimski vjetar prodire kroz jaknu, i kapu, i čizme i rukavice.
Obrazi su mi crveni poput trešanja,
A mali osmijeh igra mi na ispucalim usnama.
I snijeg ima miris, dobro prepoznatljiv, hladan i rezak.
Sa sobom nosi dašak dalekog Arktika.
A ubrzo mirišem i pečene kestene,
Slasne šumske plodove.
Srce mi se ispuni toplinom,
Osjećam istovremeno i glad i sjetu.
A tik iza ugla svježi je miris bora, i jele, i smreke, i čempresa.
I, konačno, vruća čokolada.
Opojno slatka, sa žlicom meda i daškom ruma.
Priziva slatka sjećanja i vesele stihove.
Pa miris imele, tu, blizu.
Odmah se sjetim prvog poljupca
I svih onih poslije, jasnih kao zora.
Opojan je, ali kratak, sladak i gorak,
Prožet i hladnoćom i toplinom, ledom i vatrom.
Prate ga pucketanje vatre, vihor vjetra,
Škripa tramvaja i mjedeni zvuk crkvenih zvona.
A udišem ga punim plućima.
To je miris zime.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.