Kornelija Kuvač | Da bi se izliječilo ušutkanu maštu (Laserski jahač)

 

Potrebno je zajahati

laserskoga konja

Potrebno se baciti na krevet

i od smijeha

mlatarati nogama

Potrebno je galopirati nutrinom

besvješću

doživjeti duboke

dimenzije tonova

smijati se metaforama što lete zrakom pa ih odjednom možeš

sisati i gristi

zamisli su materija

Treba se prepustiti ritmu laserskoga kasa

postati jahač izrečenih besmislica.

Potrebno je biti kockar

visokog uloga.

Jer pazi

laserski konj se najprije smije,

a potom te straši

prostorima

peterodimenzionalnih mreža

u kojima se gnijezde

ljepljivi paukovi sjećanja.

Tonovi i vriskovi jednako su materija.

Izblijedjele slikovnice panoptikumi su novih ozljeda

kroz koje treba projahati.

Neće te povezati,

utopliti

skriti u zagrljaj. 

Razbijat će ti bubrege dok budeš njegov laserski jahač.

Ali ništa nećeš poželjeti jače 

nego da tobom i dalje galopira.