Zora te čeka.
Na poštama plavim
galeb te zove,
na kalumama mriža.
U sjaju plavog morskog dragulja
blistaju mriže.
I dok ih tvoja čvrsta Ruka diže
zlato se cidi ulovljenog Ranog sunca.
U domaku škrape
čipkasta bijela pjena
umiva tvoje ruke,
i misec je tvoja sjena.
On je tvoj brat,
vidi muku, patnju i tugu.
A ti, bez imalo sebičnosti,
sa srcem punim radosti, dajući sebe.
Pratiš šum valova,
osluškujući buru i jugo.
I sve bote.
Jači od svega.
Sa svojom vjerom u Svevišnjega
hraniš Obitelj svoju,
nesebično dijeliš trude i muku,
daješ svima blagoslov teških žuljevitih ruku.
Dignutih mriža
od Brača do Amerike
bez imalo ohole buke i cike.
Sa skromnosti koja je tvoja sestrica.
I uvijek nasmijana lica,
poklanjaš ribu,
znak naše vjere,
Otimati se iz svake nevere.
Hvaleći Božju providnost,
u jubavi za bližnjega svoga,
o mužu moj, ribaru moj,
Ti si blagoslov milostivog Boga.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.