Petra Valković | Pisac je čudna biljka

Sažetak svih nekakvih šturih definicija pisca bio bi osoba koja svoje ideje pretvara u pisane riječi. To ostavlja prostora širokoj interpretaciji pojma i upravo se u tom pretrpanom koferu gužvaju mnoge i svakakve vrste pisaca. Pisci početnici, profesionalni pisci, žanrovski pisci, pisci beletristike, dramaturzi, pjesnici, blogeri, novinari, objavljeni, neobjavljeni, kvalitetni, kvantitetni, hibridni, oni koji pišu samo za sebe, oni koji pišu za široke mase, disciplinirani, nedisciplinirani, introvertirani, ekstrovertirani, dnevni, noćni, ozbiljni, neozbiljni…shvaćate kamo idem s ovim. Lista je poprilično dugačka i samo nabrajanje bi se otelo kontroli gore nego moji likovi u tri ujutro.

Kada sam davnih dana pokušala dokučiti kakav sam ja to pisac, bespuća interneta vodila su me prema svakakvim pravilima pisanja i počela me hvatati panika jer sam prekršila gotovo svako od njih i pitala se je li mi uopće mjesto u tom svijetu. Tek sam si kasnije u glavi posložila da svi ti tečajevi i škole pisanja u biti služe da bi mi pomogli pronaći svoj glas, svoj stil, da su pravila više smjernice, da se u određenim žanrovima pojavljuju ponavljajuće teme, da se te teme mogu koristiti u pisanju kao glavni element priče ili se pak potpuno okrenuti ili odmaknuti od njih. One postoje kao što postoji i književna tradicija – nekima da bi je slijedili, nekima da bi se maknuli od nje i napravili nešto potpuno drugo ili je osporili. Na meni je da izaberem na koji ću način sve to koristiti, a o toj vještini ovisi hoće li moje pisano djelo biti loše, prosječno, vrlo dobro ili odlično. S vremenom, vježbanjem i iskustvom ta se vještina razvija, a najviše joj pomaže čitanje. Bez čitanja nema dobrog pisca. 

Sljedeće na što sam naišla bili su tipovi pisaca i to mi je bilo najzabavnije otkriće jer sam tu pronašla sebe. Spomenuta su tri tipa na engleskom jeziku koja se ne mogu baš jednom riječju prevesti u našem pa ću pokušati, nadam se suvislo, objasniti:

- pantser – onaj koji nema nikakav ili slabo unaprijed skicirani plan, ali ima ideju o čemu bi pisao te pušta likove i priču da ga vode svojim smjerovima. Ne trebaju mu detalji, opisi, samo sloboda otkrivanja kamo će ga priča odvesti. Stvara „u hodu“. Zvuči genijalno spontano, omogućava veću kreativnost i fleksibilnost u pogledu mijenjanja stvari. Ujedno je i ono što me opisuje kao pisca do zadnjeg slova. Ali jaooo, ako ste kolega pantser, to također znači da ćete odlutati u širinu, stvoriti radnje i likove koji vam naposljetku neće trebati, ili će sporedni završiti kao glavni, vodit će svoju politiku i svađat ćete se s njima cijelo vrijeme, imat ćete nešto više posla s uređivanjem, a pogotovo sa skraćivanjem i cijeli pregled svega radit ćete naknadno. Zvuči kaotično kada se ovako vidi natipkano, ali zbilja je zabavno (iako se često završi s nekoliko nedovršenih projekata/romana jer druge ideje po putu postaju zanimljivije i odvlače fokus od onoga što bismo trebali pisati).

- plotter – čista suprotnost pantseru, ima unaprijed sve razrađeno i proučeno (uključujući i detaljnu skicu i razvoj likova), plan je u funkciji, sve na broju, spreman je na disciplinirano vođenje radnje romana. Prednost je sve navedeno, ali jednako može biti i nedostatak jer često ne želi odstupati od plana niti mijenjati išta jer bi morao promijeniti cijeli koncept. Ima jasno zacrtani smjer i cilj te rijetko dolazi do blokade u pisanju jer mu te stvari ne dozvoljavaju da zastrani. Jedan od nedostataka je da se može previše izgubiti u planiranju i prethodnoj razradi do u toliko sitne detalje da zaboravi na stvarno pisanje. Dok je, s druge strane, jedan od pluseva to što će vjerojatno imati manje posla oko uređivanja. 

- plantser – kombinacija prva dva tipa s težnjom prema jednom od njih. Prednosti i nedostaci ovise kojem tipu naginju. Po mojem mišljenju nekako su najsretniji tip pisca. Čini mi se kao da imaju najmanje problema u cijelom tom procesu. 

U kojem god tipu pisca se pronađete, jedno je sigurno, a to je da ste stvarno pisac. Objavljen ili neobjavljen… To nema veze sve dok vas ne počne kopkati da poduzmete korak više. Ako poželite da se vaša priča objavi i vaš glas čuje, želim vam da imate dovoljno hrabrosti kliknuti „pošalji“ na neku od nakladničkih e-mail adresa. Već i sam(o) taj klik korak je prema nečemu potencijalno velikom. Nemojte se pokolebati ako dobijete odbijenicu, možda još niste pronašli svoje mjesto, a možda vaše mjesto leži i u samoizdavaštvu. 

Puno sreće od noćne ptice kojoj likovi upravo bježe i svađaju se (jednoga upravo odvode u zatvor), ideje joj se gomilaju dok normalni svijet spava, u pozadini pušta pomno sastavljenu playlistu pjesama koju je slagala jednom kada je trebala pisati i nije tada napisala ni slova jer su joj prave pjesme važne koliko i pisanje.

Za kraj, ostavljam vam citat koji me uvijek razvedri i nasmije - „Postoje tri pravila za pisanje romana. Nažalost, nitko ne zna koja su to pravila.“ – William Somerset Maugham