(kad se probudiš i ne znaš tko si)
Gorim!
Pun energije, razlivene krvi.
Gorim!
Ništa ne vidim od plamenih jezika
i dima koji se poput zmije uvija oko mene,
grize za oči.
Gdje se skrivaš u toj gomili
nestvarnih riječi utjehe,
progresivnog mišljenja
već opisanog
prije nekog vremena.
Ne viđam te često ovih dana.
Oprosti!. Zaboravih kako se zoveš,
kako izgledaš danas,
nakon svih tih godina.
Ja gorim. Čuješ li me?
Gorim!
Spasi me od ludila.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.