Vinko Bubić | Straža na punti

Cili svoj vik
gledaš otužno brode
Kako brazde more –
more moje i tvoje ruzine!

Blištiš valon u svojoj tišini
sa zelenon lampon prošlosti
Nad skalinan ti ovješene ordenske bite
Oksidirane titule sistema

Zidovi oko tebe
Blokovi su isprika i poretka,
sa pukotinama između “onda” i “sad”.
Višestruki debeli nanos zelene boje
curi niz tvoje šutnje.

Predugo si straža onome što više ne dolazi
I polako nećeš imati koga ispratiti
Ti si zadnja straža na punti
A vihor diže jidra zadnjeg vijađa

Toneš pod zadnjon neveron
A magnetna igla divlja.