Moj idealan dan.
Sol moje kose.
Moja stijena. Gdje sam ležao bez traga
na rubu svjetla – između sjena,
gdje školjka šapće o prolaznosti vremena
i mreža stari u rukama draga čovika.
Tvoj rič u meni traje.
Svaki val tvojim udahom dušu moju ispire.
Ti si zrcalo bez kraja,
i čuvam te gdje nitko ne dira:
u središtu tišine, gdje srce staje –
i nebo i more ista su struna lire.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.