Kada mjesec srebro prospe
a sunce žarko negdje sniva
pod morem se igra vodi
pod morem se riba skriva.
Stari ribar zna sve pošte
pa joj mamac vješto nudi
da joj uzme kap života
koja sreća da smo ljudi.
Da je ptica, cvrčak, puž
bar imala bi sunca sjaj
sreća samo njoj je more
a udica njen je kraj.
Plovi ribo plovi dalje
da te sretnu sanjam bar
čovjek samo jedno želi
baciti te na vreli žar.
Ali čovjek ni ne vidi
tvog morskog života bol
on će te poškropit uljem
i po tebi će rasut sol.
Zato bježi u dubine
nađi neki morski grad
tamo dole dom sagradi
gdje ne hara ljudska glad.
Slika: Autor Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.