Narcisa Potežica | Anne Berest: Razglednica

 

Nova autobiografska knjiga Anne Berest „Razglednica” je roman koji su srednjoškolci u Francuskoj kao i u Hrvatskoj proglasili najboljom u 2024.godini. To je knjiga koja osvaja čitatelja od samog početka i to svojom strukturom i majstorski vođenjem fabule. Roman počinje pripovijedanjem neobičnog događaja kada se jednog zimskog dana pronalazi razglednica u poštanskom sandučiću. Na taj se način od prve stranice postavlja pitanje, čak zagonetka koja se otkriva tek na zadnjoj stranici romana. Spisateljica slojevito isprepliće povijesna događanja i suvremeno doba. Tema je Holokaust, a četiri imena: Ephraim, Ema, Jaques i Noemi na razglednici koja stiže na opće čuđenje su ustvari napisana imena prabake, pradjeda te ujaka i tetke odnosno brata i sestre spisateljičine bake.  To otkriće vraća spisateljicu a i čitatelje u vrijeme Drugog svjetskog rata. Naime ona saznaje i pripovijeda potresnu sudbinu osoba čija su imena ispisana drhtavom rukom na toj anonimnoj razglednici. Spisateljica Anne Berest čak odlazi privatnom istražitelju pa taj čudni detektiv - lik kao u kriminalističkim romanima pomaže u istrazi enigme tko je napisao imena i poslao razglednicu s pošte u sred Pariza. Otkriva se po datumu poštanskog žiga da je razglednica poslana jednog izrazito hladnog dana i marka obrnuto zalijepljena ponovo pobuđuje različite kombinacije u dešifriranju o slanju razglednice. To ispitivanje istine ili pokušaj da se sazna što i zašto se dogodilo i to sve upravo onako kako je bilo  - poprima  razmjere pravog kriminalističkog istraživanja kao u detektivskim romanima. 

Ovo je sedmi roman Anne Berest koja je već napisala zajedno sa sestrom roman s autobiografskom tematikom o njihovoj prabaki Gabrieli. Prema iskazu same spisateljice u intervju preko ZOOM-a s učenicima koji su njenu knjigu proglasili najboljim ona priča kako se voli družiti i ispitivati starije, posebno članove svoje obitelji i istraživati njihove živote, jer želi što bolje upoznati događaje i tijek zbivanja u prošlosti. 

U romanu „Razglednica” Anne Berest otkriva povijest svoje obitelji, priča o svom židovskom porijeklu i o pogromima zbog kojih odlaze u drugu zemlju. Zatim saznajemo o običajima u židovskim obiteljima, pa tako i o neostvarenoj ljubavi svog pradjeda jer su se brakovi dogovarali. 

Životni put njenog  pradjeda Epfraime vodi od Rusije u Latvu, pa Poljsku, gdje su u Lodzu rođaci njene prabake. Obitelj zatim odlazi u Palestinu, ali se tamo nisu najbolje snašli i na kraju dolaze u Francusku.Ujedno je velika njihova želja da se prilagode životu u novoj sredini i postanu državljani Francuske. Iako je dvadesetih godina prošlog stoljeća za Židove u Francuskoj prilično dobro ipak njen pradjed ne dobiva posao koji želi ni francusko državljanstvo.

Dolaskom nacista i uvođenjem rasnih zakona položaj Židova postaje sve teži, počevši od zabrana obavljanja nekih poslova do uvođenja policijskog sata i ograničavanja slobodnog kretanja i na kraju slijedi nošenje posebnih oznaka. Dolazi do hapšenja i odvođenja najprije mlađih osoba a to su 16 -godišnji Jaques mlađi brat njene bake i također bakine sestre Noemi, studentice, koja je na pragu svoje književne karijere. Tako Anne Berest s tugom konstatira da je Noemi preživjela Holokaust tko zna što bi sve napisala. Tužno je da se Epfraim, otac odvedenih mladih ljudi Jaquesa i Noemi u naivnosti  nada da je to nešto slučajno i privremeno, raspituje se i moli da ih puste ali uhapšen je i on i njegova žena. To hapšenje i odvođenje Židova najprije na čuveni biciklistički stadion Veledrom gdje su već prvi tjedan od gladi, žeđi, bez osnovnih higijenskih uvjeta i od bolesti tamo umirali bilo je strašno i mnogi Francuzi su znali, nisu reagirali i čak su neki sudjelovali u tome. 

Nažalost uhapšeni Židovi odvođeni si dalje vlakovima u Auschwitz, logor smrti iz kojeg se mnogi više nikada nisu vratili. To je tamna  mrlja u povijesti Francuske koja je ipak 1945. godinu dočekala na strani pobjednika. Uloga Francuske pod Vichijem se godinama prešućivala i za vrijeme De Gaula i Mitterranda  - krivnja Francuza se umanjivala. A zna se isto tako da Židove u Francuskoj nisu odvodili Nijemci već francuski žandari i čak gradonačelnik mjesta gdje su predci Anne Berest živjeli o tome je ostavio pismeni trag. Naime o tome postoje podaci koje spisateljica citira, na primjer izvještaj da Židova više nama - da su svi odvedeni, pa je na taj način riješeno „židovsko pitanje” jer njih u njegovom okrugu nema više. A čak više od pola stoljeća kasnije kada spisateljica s bakom koja je preživjela jer se udala za katolika počinje kod nekadašnjih susjeda postavljati pitanja i istraživati  - ali ne dobiva odgovore. 

Naročito poslije rođenja svog djeteta – ponovo otvara spisateljica ta pitanja. Ona odlazi u kuću nekadašnjih susjeda svojih predaka ali najčešće ne dobiva informacije jer o tome nitko sada ne želi govoriti. Naime po hapšenju Židova susjedi su najčešće razgrabili stvari. I ponovo odlazeći k susjedima s majkom koja je preživjela  - one nailaze na zid šutnje, to je tabu tema među stanovnicima. Ali glasovir svoje prabake vidi u kući njihovih susjeda i jasno je da su mnogi bili antisemiti pa ukoliko nisu u tome što se događalo učestvovali  -  oni su u najmanju ruku prešutno podržavali. 

Čitajući knjigu Anne Berest mnogi će prepoznati događaje koje su proživjeli, posebno i suvremenu pojavu antisemitizma. Slikovit primjer je dolazak njene male kćerke iz škole koja se raspituje jeli ona Židovka i to ne želi biti jer u školi nije dobrodošla. Naime u razredu je mali Marokanac i na njegov nagovor ostala djeca je isključuju iz društva i igre.

Na samom kraju knjige, na zadnjoj stranici saznajemo tko je napisao i poslao razglednicu a ustvari sa željom da se osobe čija su imena ispisana ne zaboravi. To su četiri osobe  - njeni predci koji su stradali u Holokaustu.

Knjiga je potresna, a pisana majstorski, slojevito i napeta. Na zanimljiv način kao u detektivskom romanu zajedno sa spisateljicom svjedoci smo neobične potrage. Zato nije čudo da su mladi čitatelji, srednjoškolci u Europi i kod nas učenici brojnih škola diljem Hrvatske roman „Razglednica” proglasili najboljim.    Roman je kod nas preveden uz potporu Europske unije i objavljen i na preporuku Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Nakladnik „Ljevak” u sklopu projekta „Čitanje u fokusu” podijelio je knjige učenicima i preko 800 učenika sudjelovalo je u čitanju i odabiru najbolje knjige. Također su autobiografski roman „Razglednica” i prikaz snimljenog intervjua učenika sa spisateljicom Anne Berest  bili tema Tribine Kulturnog društva M. Š. Freiberger održane u velikom auditoriju Židovske općine Zagreb u siječnju 2025. Naime bio je organiziran zanimljiv  razgovor učenika srednjih škola iz čitave Hrvatske od Zagreba, Zagorja do Istre, Dalmacije i Slavonije – postavljali su odlična pitanja spisateljici a ona je objasnila kako je saznala i opisala sudbinu svojih predaka koji zbog tragičnog stradanja o čemu se u Francuskoj malo zna i govori  -  i baš zato ne smiju biti zaboravljeni.

Snažna poruka knjige „Razglednica” je da treba pamtiti i da se žrtve Holokausta ne smiju zaboraviti  -  da se zlo koje se događalo ne dogodi nigdje više nikada i nikome.

Piše: Narcisa Potežica, mr.sc.