Letim po sem cvetnjakam,
po sakojakam spašnjakam
po cielem trnacu i hustice,
od ranuga jutra pak de kmice.
Male sem plavi, črljeni i bieli,
našaran sem z farbami cieli.
Deletim i de cvieta zlatice,
sednem na njejnje žote latice.
Nuogi se veseliju gda me vidiju
pak douge za menu glediju,
kak se zovem – šteli bi znati,
krasni metulj – ime me prati. ____________________________________________
kajkavština – mokrički mjesni govor metulj – leptir, spašnjaki – pašnjaci, trnac – šljivik, hustica – šumica, kmica – mrak, male sem – malo sam, farba – boja, našaran sem – išaran sam, de – do, zlatica – biljka iz roda žabnjaka, gda – kada, kak – kao
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.