Snješka Budanec | Majstore...

 

Majstore 

pusti se alata

primi se kontejnera i flaša

Ne čuči u tebi ni Tereza a niti Hood, ni Krleža niti Dumas, ni Whitman niti Čakovski, ni Strauss  niti Hendrix, ni Cobain, ni Winehouse, ni Ledger, ni pjevač, ni glumac, ni tekstopisac, ni glazbenik, ni pisac, ni pjesnik, ni kritičar, ni tragičar, ni komedijaš

Samo si stari slijepi Beethoven

Pokopat će te i napraviti štand na tvom grobu bez natpisa

 A tvoj portret postat će zakrpana ikona u polju kukuruza u jesensko doba

Majstore 

pusti se alata

primi se kontejnera i flaša

Nisi Churchill ni Jobs, ni Fleming, Röntgen, ni Newton, ni Boyle, ni Curie, ni Bošković, ni Tesla, ni Einstein, nisi političar ni direktor, ni manager, ni liječnik, ni inženjer, ni znanstvenik, ni profesor, ni docent, ni učitelj, ni asistent, ni student, ni gimnazijalac, nisi ni učenik, ni šegrt, ni kmet

Samo si nadobudni slobodnjak

Pokopat će te i nestat ćeš kao sjena kad navali vojska oblaka protiv kratkotrajnog sunca

Tvoj portret postat će paukova mreža na tavanu uspomena

Majstore

ma pusti se više tog skrpanog i beznačajnog alata 

dok su ti ruke još perje meko

Primi se kontejnerskih putopisa i flaša realnih očekivanja

Ne čuči u tebi ni Bog, ni Juda, ni đavo ni Mesija, ni crkvenjak, ni vagabond, ni vinogradar, ni kovač vremena, ni orleanska djevica, ni tesar, ni gnjida, ni rob

Ti si samo prazno platno duše što će se natopiti kišom blata kojeg će se ukopom radosno riješiti

A tvoj portret, majstore…