Riram misli | Impuls poezija špancira, kratki osvrt na program

 

Impuls poezija na španciru – 27. kolovoza 2025. baroknim gradom špancirale su dame i gospoda, žvrgoljila djeca, oduševljavali performeri. Glazba i smijeh, radost života širila se jezgrom grada. A grad, simbol ljepote, osvajao je svojim bojama goste namjernike. Domaćini su ponosno pokazivali raskoš malog baroknog bisera. Umjetnost je stolovala na trgovima, u ulicama, u dvorištima. I ove godine udruga Ritam misli te njeni članovi Edita Kutnjak Zlatar, Ljubica Ribić i Milan Novak, uz svesrdnu pomoć i susretljivost gvardijana fra Dragana Grizelja ostvarili su još jedan ljetni san, a snovi su poezija kao što je poezija san pjesnika. Poezija se samo na korak od vreve, sklonila u okrilje Franjevačkog samostana. Unutar zidina zvučnost s ulica dopirala je strujanjem vjetra kao simbol radosti.

Pjesnici donose spokoj, njihovi stihovi govore povijest, raduju se životu i vjeruju u ljubav. Već devet godina dolaze u Varaždin i poput kiše rominjaju starim zdanjem ostavljajući trag poetskih slika. Ove godine mnogobrojni ljubitelji poezije uživali su u baršunastim tonovima barda hrvatske književnosti Enesa Kiševića. Svojom razigranošću i prisnošću, djetinjom iskrenošću bard Enes govorio je život, svoj ili može bit bilo čiji. Svatko od prisutnih mogao je pronaći i sebe u prpošnosti Enesovih stihova. Govorio je o svom odrastanju, o ljubavi, o istini i vjeri da dobro u ljudima postoji. Stihovima je izrekao bol koja je duboko zaorala svijetom nespokoja, svijetom u kojem ratovi nemilosrdno pustoše ljudskost. Govorio je o stradanju djece u Gazi, o krikovima u tami čovječanstva. Govorio je o djeci Ukrajine. O bezumlju koje vlada. Enes Kišević, je svakako pjesnik velikog srca koje nosi ljubav za svakog čovjeka. On ne nosi mržnju, poput proljetne kiše, stihovima pronosi život.

Uz Enesa Kiševića stihove su govorili književnici, Zvonko Kovač i Ivan Pranjić. Pjesnici koji su svoj životni put odredili radom s mladima. Ivan Pranjić, profesor, kulturni djelatnik, svoju je ljubav prema književnosti vješto prenosio na srednjoškolce u Čakovcu i Zvonko Kovač, hrvatski književni povjesničar i pjesnik, svojim je studentima Filozofskog fakulteta u Zagrebu ukazivao na vrijednost jezika na ljepotu i skladnost koju slavenski jezici nose u sebi. Učio ih je osluškivati i doživljavati jezik kao živu materiju. Kao korijen biti. Oboje pjesnika, u svojoj skromnosti, tiho, izvan gungule pjesništva,  ispisuju duboke stihove života i boli koju život nosi.

Poseban gost večeri poetskih bravura bio je pjesnik rođen u Betlehemu, Faek Al Khatib. Fakultet je završio u Ljubljani i danas živi u Sloveniji, s dubokim bolom promatra svoju domovinu Palestinu, koja pred očima svijeta nestaje u pepelu i prašini, u gladi i nevjerici. Ispisuje vapaj koji mogu razumjeti samo oni koji žele svijet bolji za sve. Ne govori o mržnji, govori o kriku majke umirućeg djeteta, o jauku ispod ruševina, o gladi i neizvjesnosti.

Glazba i poezija uvijek šeću zajedno. Dvije dame koje se u potpunosti razumiju. Tako je i ove godine glazba ispunila dvorište Franjevačkog samostana. U prošlost, za mnoge od prisutnih u mladost, vratili su nas članovi mješovitog zbora Kapela Paulina Warasdin s maestrom Zdenkom Kušćerom i sopranisticom Vesnom Kušćer Čisar.

Posebne trenutke čarobne večeri svojim fotoaparatom zabilježila je mlada i perspektivna fotografkinja Viktorija Zlatar.

''Iza nas je svakako večer prepuna emocija, ona nam je poticaj za neke nove susrete. Raduje nas da je Varaždin doista grad umjetnosti, a poezija je svakako na tronu. – kažu organizatori još jednog uspješnog Impulsa.