Oleg Antonić | Ramona

 

Ramona

kapne tijelcem nam u dan.

Ocèān

još jednom zgusne se na dlan!

Dok diše da bude

uranjajuć jastvo u vir,

sad sniva i siše osluškujuć mliječni svoj žir.

Ramona,

ti misliš da sam dosta sijed!?

Zar stvarno?!

Već znaš da znat ću biti djed?

Dok dišem da budem

budan grumen, mek u tijeku tvom?

Ramona? Da snažim te tlom?

Ramona!

Nek čas te časti gust i slan;

da listaš

gdje lijer u krošnji nije san.

I dišeš da budeš -

u svjesnosti nalaziš slast;

dok ljubav te njiše da klizneš u ljiljanski hrast.

Ramona,

gledaj, plačem kao slon.

O, Mony,

čuj kako lako falim ton.

No dišem pa jesam

oran grumen, predan tijeku tvom…

sad jurcajmo korijenu dom!

______________________________________________________

* Tekst je nastao s glazbom u mislima ustrojenim taktovima istoimene pjesme (prve u povijesti napisane za film; glazba - Mabel Wayne, tekst - L. Wolfe Gilbert, 1928.) u izvedbi Jima Reevesa (RCA Victor Studio, 1958.).