Misleći da je besramno obujmiti dan svojom pristojnošću
Pročitat ću Derridu, zatajiti kako je svaka ptica filozofem za sebe
I ipak ne koristiti dotrajale konceptualne metafore
Već kao razmjerno drven jezik potražiti prinudnu emigraciju između dva hinjena pojma
I nikako ne tražiti spas u suodnosu električne energije i unutarnjeg mira
Niti sada niti u nadolazeća jutra u koja će ponovo konj bez sedla lutati ulicom i sagorijevati cvjetove u žardinjerama
Radije ću pogledati ka polju klasja, zamijetiti kako se žabe sjajno druže s rodama i kako varijacije mog govora odmiču kako se premještam iz jednog grada u drugi
Sada sam stigao do mora, a more je digresija
Hinjena duhovna potreba onima koji ne traže bijeg
A kako je sadašnjost konstruirana uznositom predodžbom o bogatstvu
U pozadini se odvija i večernji preobražaj vode; metamorfoza na jednom licu, u jednom vijorenju valova ka vječnosti, sa jednim izrazom na licu, najsličnijim vedrini
Čekajući dok ne pristigne starost
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.