Ankica Anchie | Poeziju treba živjeti, s njom se buditi i s njom usnuti

Ankica Anchie je pseudonim jedne naše domaće autorice, koja je s pisanjem poezije i proze započela je u vrijeme svog odrastanja, dok intenzitet pjesničkog stvaralaštva postiže tijekom zadnjih 20 godina.

Poezija joj je utočište, kazalište katarza, a glazba krvotok osjećaja.

Odrasla s rečenicama, sazrela uz stihove — danas stvara zbirke koje se ne čitaju samo očima, već i dušom.

Njezino stvaralaštvo prožima spoj duhovnosti, čežnje, prirode i unutarnje borbe, gdje stih postaje molitva, a riječ svjetlo. Njezina poezija pronalazi dom među onima koji traže smisao u tišini, vjeri i istinskoj ljepoti izvan materijalnoga.

Opijena ljubavlju prema Dalmaciji, njenim rodnim krajem kao i tradiciji, pokušava očuvati to blago od zaborava. Većina njezinih pjesama prožeta je dalmatinskim izričajima, prirodi tog kraja, moru i samom čovjeku.

S ljubavnom nas poezijom vodi kroz romantična maštanja, uz nijansu svakodnevnog života malog čovjeka. Stihovi i proza obavijeni su ljubavlju i boli.

Njezine su pjesme, proza i priče objavljene u zajedničkim zbirkama Kulture Snova, kao i u mnogim zajedničkim zbornicima, te u časopisima i na portalima: “Poezija u pjesmi Lv”, “Diligo liber”, Prof&Graf, “Udruženje za kulturu” Nova svjetlost-Balkanska pjesnička Unija-BIH”, “Poetry contest ralle – Crna Gora”, “Mojsinjski sabornik”, "Međunarodna zbirka umjetnika, gost u Turskoj", " Pjesničko i spisateljsko svjetsko bratstvo sa Juan- Antonio; Španjolska, Slovenija...

Nakon izdavanja svojih prvih samostalnih zbirka poezije „Beside jedne Dalmatinke“1.& 2.  Dio/uz reizdanje/

– Izabrana djela „ Kleknut htjedoh učitelju“

– Ljubavna poezija „Grlom u jagode“

-- Pjesme i priče, bajke i basne za djecu „Zvjezdana prašina“,

U pripremi su i nove samostalne zbirke poezije i proze, humoreske, proče, crtice, romani:

– Na krilima vjere „Ožeđah, milo moje“

-- Beside jedne Dalmatinke“, 3. Dio

– Izabrana djela „ Kleknut htjedoh učitelju“ /2/ dio

-- Ljubavna poezija, proza, monodrame, priče, pisma„U tišini svitanja“

-- Romani: " Ta slatka bol", " 50 nijansi crne", "Natalie", "autobiografski "Druga strana istine"

-- Dvije velike dječje zbirke:

1. "Bajke, basne, priče i pjesme

2. "Planeti fantastika", za djecu i mlade

Objavljuje pod umjetničkim imenom Ankica Anchie, a vjerna je riječima: "Tišina piše ono što srce ne može izgovoriti."

“Poeziju treba živjeti, s njom se buditi i s njom usnuti”, riječi su naše Dalmatinke.

TIHA SONATA IZMEĐU STRANICA

U tišini knjige
gdje papir miriše na zaborav,
čuješ korake riječi
što nikad nisu stigle do glasa.

Prašina na hrptu,
nije zaborav,
već šapat pjesnika
koji je čekao stoljećima
da ga netko ponovno otvori.

Sjedim između nota
što su otpale s violine vjetra,
i perom zapisujem
sve što ni srce više ne pamti,
ali duša zna napamet.

Rekoh Učitelju:
„Kleknut htjedoh, ali su mi koljena već bila pjesma.“
On šuti.
Jer mudrost se ne izgovara,
ona se diše,
kao dim iz starih štiva
što još gori pod prstima djeteta
koje tek uči čitati ljubav.

Kultura, rekosmo?
To nije riječ u knjizi.
To je tišina kad slušamo umjetnost
kao da prvi put gledamo svijet.

Poezija?
To je čaša iz koje pije
i bol i ljepota,
i svi oni koji su jednom voljeli,
a sad plešu u stihu
što nema rimu,
ali ima suzu.

A glazba?
Ona što ne trese zidove,
već rame.

I dok lipa na uglu vrta
prosipa pelud svojih priča
po otvorenoj bilježnici svijeta,
znam:

U toj čaši, vrtlog svijeta plovi.
Ali i krila.
Krila riječi, glazbe, ljepote.
I sve dok letimo njima,
nismo pali.