Ivan Pozzoni | Bologna

Trijemovi u magli sunčanog grada,

žedan napretka, natrag u Serie A,

raskrižje stotinu ideja, tisuću dijalekatskih idiolekata, tisuću disonantnih glasova,

majka stihova i sestra sveučilišta,

časna sestra iznutra, hetera izvana,

lukavi prosjak preobražen u halje i zlato,

Bologna.

Bologna,

maran pospani od zasjeda u trattorijama,

grad umjetnosti, grad anarhije,

kandidatski šator građana izvan EU svih rasa,

hiroviti nitkov, idiot i djevojačko srce.

Trg bombi, viagre i strasti,

Carducijanski način, muka revolucije,

rijedak odrezak i iza pozornice porno zvijezda

muči nas ugrizima s bijelim zubima palim u snijeg.

Divlji bard Guccini pjevao ti je s emilijskim naglaskom;

Pjevač, ponizan, industrijske neuljudnosti, natočit će vam u Lombardiji,

u čašama Judine krvi postavljene na kriške slanine.