Mario Kovač | Jutro

Kad tišina odradi svoje

Trebat će ipak nešto reći

Nećemo ovdje ležati dovijeka

Praviti se da tišina govori dovoljno

Ne možemo prevariti jutro

Koje viri kroz zavjese

Jutro je voajer

Ali mu ipak dugujemo

Prevalilo je dugačak put

I sad je tu i čeka

Čeka na riječi koje kasne

I gleda svjetlošću na zidni sat

I pruža blijedožute prste 

Treba brzo prošaptati nešto

Jer jutro kratko traje

I izgubit će bitku protiv podneva

A mi ćemo samo ustati nijemi

I skuhati kavu