Kupila sam novi kišobran.
Klasičan. Zeleni. S drvenom drškom.
Problem je samo gdje ga staviti.
U stalku za kišobrane više nema mjesta.
Priznajem, slaba sam na kišobrane.
Oduvijek. Kupovanje kišobrana
prešlo mi je u naviku.
U hobi. Kao nekada skupljanje
značaka i salveta.
Čudno. Ne volim kišu,
a skupljam kišobrane.
Klasične, velike, male, jednobojne,
šarene, s tiskom, plastične,
pamučne, s metalnom drškom,
s drvenom drškom, sklopive,
s automatskim otvaranjem...
Tu su i dva šestinska kišobrana,
kao i kišobrani s ukrasnim volanima
poput suncobrana.
Naravno, boja kišobran mora odgovarati
boji gumenih čizmica
ili boji jakne. Ili trenirke. Svejedno.
Uživam se s njima igrati:
otvarati ih, zatvarati,
premještati, okretati ručke van,
okretati ručke unutra...
Kupila sam novi kišobran.
Sklopivi. Plavi. S automatskim otvaranjem.
Gdje ga staviti?
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.