Franjo Matanović | I zaljubio sam se

Točno se sjećam večeri kad sam zapisao ove retke. Bio sam možda sa H. na Korzu, bilo je ugodno veče, raspoloženje je bilo ogromno. Susreli smo jednu simpatičnu srednjoškolku koja se zvala Anita i koja se bila uključila u Književnu omladinu i bila je sa nekom svojom prijateljicom i šetali smo po Korzu razgovarajući a zasigurno nismo imali novaca da ih pozovemo na piće. Bio sam toliko zavirio u Anitine oči i vidio da se iza njih krije beskonačno veselje ali je opet sigurno da joj nisam o toj radosti previše govorio, ili sam ostao nedorečen. Tako je ova pjesma trebala imati naslov Aniti. Ali je sigurno i to da joj pjesmu nisam nikada predao, ni pokazao, ni pročitao, možda ju više nikad nisam ni vidio. Tako je pjesma ostala bez naslova kad sam ju objavio u samoizdaji i više puta sam ponavljao kako ju koristim od prilike do prilike nadopisujući iznad pjesme naslov po potrebi. Mada to nije baš neka istina. Možda sam to doista i učinio nekoliko puta, ali znam da bi bila živa dosada ponavljati različita imena.

Bilo kako bilo, pjesma je živjela svoj život neodvisno i od mene i od imena. Uvijek je bila dio mojih recitacija na književnim događanjima i osim što je bila draga publici bila je draga i meni. D. G. ju je bio odnio u Zagreb i netko mu je bio preveo tu pjesmu na francuski i engleski jezik. Možda još imam te prijevode negdje zakopane između papira. U Italiji sam i za nju dobio nagradu.

Ono što želim ispričati u vezi sa ovom pjesmom je da sam je shvatio (možda) puno vremena kasnije.

Ono veče na Korzu kad smo susreli Anitu i prijateljicu bješe 1987. Prijatelj I. S. ju je uglazbio sa sitnim izmjenama godinu dvije poslije. U knjizi je tiskana 2006. i onda sam na promociji u Odžaku rekao da mi je trebalo nemalo 20 godina da ju shvatim. A možda je istina da još nisam dokučiti sve ono o čemu se radi. 

Naime sam poslije raspadanja Jugoslavije i rata vratio se vjeri i imao priliku dobro se dokumentirati na kršćanskim temama.

Što se tiče pjesama jedno vrijeme sam bio započeo i izmjenjivati neke riječi, pa sam i ovdje bio umjesto "da pijem" stavio "da pjevam" ali sam vidio da ne ide tako. I točka. Ne ide. Bez obzira što se nije govorilo što se pije. I za koga je ovaj svijet tako malen?

Onda sam po kristološkom ključnu uhvatio smisao univerzalnosti ovog teksta: u koga se to treba zaljubiti, tko će da pije sve gorčine koje možemo proizvesti ako želimo, hoćemo i znamo prihvatiti tu ljubav što je veća od ovog svijeta?

Biblijska Pjesma nad pjesmama je također čista ljubav = Bogočovjek Isus Krist. Ne želim i ne mogu se uspoređivati sa biblijskom veličinom i ljepotom te Riječi niti želim niti mogu vršiti teološko predavanje. Samo konstatiram činjenice. Možda je moguće zaljubiti se u čistu Ljubav i pustiti da čini sve ostalo. Kad sam uvidio sve moje ograničenosti i nemogućnosti jako sam se obradovao da postoji netko koji čini sve ostalo.

I zaljubio sam se.