Ivanu Goranu Kovačiću
Pjesniče pogledaj obzor, noć mu se evo šulja,
Životu jeza u inat ukrasti šapat kani.
Valjda si ipak znao gdje čekaju partizani.
Kupa u maglu roni, a stari se čamac ljulja.
Nek pjesma tvoja živne dok srce stihovlju srlja!
Plamtećih slika je puna nevinost krvi site.
Gone te opojne misli teške i ubojite...
Paziš da čistoga duha savjest se ne uprlja.
Možda si vječitu ognju jezika plamen krao
Braneći izmučen vrisak u gluhoj crnoj jami.
Pišući gusta slova dobro si, ipak, znao
Da ćemo oči u tamu, u smrt nositi sami.
Patnju je duboka mraka trak svjetla izigrao,
Kaplja se tvoje krvi krijesila na ciklami!
Biserje samoće, Beletra, 2024.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.