Pamtim ozeble prste na putu do škole, znam što je ruka prazna. Krštenu me ne krstite! Pustite da šutnjama pretočenima u zlatno klasje slobode sudbina se poigra i kada prolistaju nesanice.
Lice tvarnoga blijedi, a Bog u duši čudo čini. Molitvom Djevi osvijetljena tama, osnažene plamom nade, misli toplije, u dahu proljeća lišće pomlađeno.
Na starom suhozidu otisci prstiju, ispod, u prančioku šum prvih koraka.
Radosti bukarom ispijane, u dnu čaše Tuge život slave.
Pišem o sebi, valjda poznajem sebe, a Ostale polako razlistavam.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.