Božica Jelušić | Ponuda velikog srca

Daješ mi petnaest minuta, ja tebi koliko želiš,

Da odluku donesem, zbacim krljušt i perje.

Da blistam kao zlato, ti da se srebrom razbijeliš,

Skučeni svijet da mijenjam za jedno neizmjerje.

Usijan Molohov čelik na trošna vrata nam lupa.

Nudiš mi pogaču Sunca, dok se nebo ne smrači.

Da skliznemo u pjesmu, tamo se skrijemo skupa,

I nikad nikad i never, žbiri nas neće pronaći.