Jasna Popović Poje | Nemam gdje prisloniti bicikl

Tajana, pitaš me za našu vrbu.

Nažalost, nema je više.

Nema nikakvog znaka ni da je

ikada tu bila.

Samo šipražje i visoka trava.

Nemam gdje prisloniti bicikl.

Nema vrbe ni njezine duplje

u kojoj smo nas tri imale dom.

(kako smo se samo lijepo igrale)

S najmekšeg dijela livade

motičicom smo vadile

cvjetolisne tepihe

i strpljivo plele, nemisleći na ubode,

stolice i krevete od zukve i čičaka

na kojima su sjedile lutke 

od grančica i kukuruzovine

dok su rojevi krijesnica

osvjetljavali naš skriveni dom.

(kako smo se samo lijepo igrale)

Draga moja gorka, neugledna glavočiko,

ARCTIUM LAPPA, bila mi je čast

i zadovoljstvo u to vrijeme

poznavati Vas i družiti se s Vama,

običnim bodljikavim čičkom purpurno

crvenih cvjetova...

Nema više, draga Tajana, naše vrbe.

Nema nikakvog znaka ni da je ikada bila tu.

Samo šipražje i visoka trava. 

Nemam gdje nasloniti bicikl.