Jadranka Varga | Osjećaj

Lice mi je bezlično, 

čudno neidentificirano, 

osjećam se kamenu slično 

i daleko od sebe distancirano.

Oči su otvoreno slijepe

za ovaj neobičan dan

i ne vide ni noći lijepe,

već tiho padaju u san.

Osjećam se nemoćno 

u onom tihom razgovoru

i ništa tu nije moćno 

u ovom dugačkom umoru.

... tiho se spušta noć 

 i meni je vrijeme za poć' ...