O nama

petak, 14. ožujka 2025.

Ana Mihovilović | Igralište

 

Igralište je još osvijetljeno suncem

Koje zalazi.

Prekrivam lice rukama i gledam kroz prste

Tvoju kosu: još jedno sunce

Kut tvoga oka koje se smije

I tvoje neobuzdane kretnje.

Miris tvoga tijela pomiješan

S mirisom čiste odjeće

Približava se pa se opet udaljava

I čini me čas sretnom, čas tužnom

Poput djeteta.

Kad bih barem mogla biti

Malo manje odrasla

Nesvjesna svijeta koji nestaje

I onog koji dolazi.



Nema komentara:

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.