Lorena Galeta | Žalost

Tuguju

ubijeni

krikovi.

Stisnuti

papiri u

crvenici.

Kada

smrt

hara.

Jauk-

slama

staklo.

Mjesec,

prebolno

oplakuje.

Na odru-

bezglavo.

Ustajalo

cvijeće.

Nedužnim

trganjem

svjetova.

Duša joj

zalutala.

Tijelo

sniva.

Ali um,

nikada.