Sviću novi dani. Jutro se rodilo.
Mahovina pokriva stare križeve.
Zlo se nakratko u rupčage sakrilo;
tamo daleko opet vade noževe.
Kakvo nam žito rađa na poljanama
gdje su bol i kosti mlade posijani?
Zbog čega djeca žude za daljinama,
a u domovini rude ljepši dani?
Tko nam to krade jutro iz ogledala
dok nam je u očima još sol ostala?
Tu može najljepše cvijeće procvasti,
na rodnoj grudi sretnija djeca rasti.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.