Dan u kojem nisam čitala
glase srca zabilježila,
nepotpun, promašen ostaje
kao nedovršeno tkanje.
Pisanje je što i disanje.
Bez njega se živjet ne može.
Jako mi treba filtriranje
emocija svih ispod kože.
Obične zaboravljam brige
u okrilju glazbe i noći
uz papir bijeli i knjige.
Versi će sami u san doći.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.