Gordana Kurtović | Haiku

u sunčano jutro

narcis do narcisa -

slavlje proljeća

          *

zimska noć-

od sjevernog vjetra

hladnija samoća

Bridge Hopkins | Novosadski snijeg

Vrlo čudna stvar dogodila se kad
Odveo me put u dalek Novi Sad,
Ni desetak dana nema još
Otkad zaljubih se tu.

Kod starog druga tad bjeh u posjeti,
Nešto me na nju najednom podsjeti,
Prošla je čitava godina
Otkako ne vidjeh ju.

Sjeli smo na piće u obližnji bar
I pričali satima, ma da sam bar
Znao što me ima kasnije
Toga dana spopasti.

Aleksandra Načinović | Antikvarijat

Privlači me natpis: rasprodaja.
Silazim stepenicama u prašnjavi prostor.
Kasno je popodne, zadnja zraka sunca
Odsjaj u očima medvjedića u drvenoj kolijevci.
Lutka u čipkastoj haljini naslonjena na kinesku vazu,
Večernja torbica i duga ogrlica od staklenih perli.
Sve je na pedeset posto, govori mi

Nešto u čovjeku s plavom košuljom,
Bljesak u očima ili
Nagovještaj u kutu punih usana,
Odmjerenost u pokretu ruke, možda.
Vraća mi okus gorkih badema

Putnom singericom iz izloga,
Prišivam sjećanja na tvoja ramena,
Na parkete gdje
Klizne košulja u popodneva
Kad spuštam rolete malog stana
Na kraju predgrađa.

Uz nju dobivam i upute
Kako porubiti kraj.
Pravi raritet, govori mi staretinar.
Spremit ću sve u kutiju od cipela
I sakriti pod krevet.

Gradska knjižnica Kaštela predstavila zbirku nagrađenih karikatura Nikole Listeša Novo normalno | Renata Dobrić

Fotografija: Ivana Topić

Nikola Listeš – sućurački, kaštelanski, hrvatski i svjetski karikaturist

Knjiga nagrađenih karikatura autora Nikole Listeša Novo normalno / New normal  predstavljena je u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela, koja je ujedno i nakladnik iste, uz izložbu karikatura, u Nadbiskupovu kaštelu u Kaštel Sućurcu, uz nazočnost brojne publike.

Nakon nastupa sućuračke muške klape Podvorje, čije su glazbene izvedbe nazočni nagradili velikim pljeskom, uz autora, o knjizi su govorili Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, i Hrvoje Hitrec, hrvatski književnik, romanopisac, dramski pisac, publicist, filmski i televizijski scenarist, posebice poznat po brojnim rado čitanim knjigama za djecu, poput Smogovaca i Eko Eko.

Jasmila Talić-Kujundžić | Predaja

Oči se utapaju u arabeske na kupoli
Nestaju u zvjezdanim nebesima odakle se voli
Iz samog središta srca čije krhotine sad lebde u zraku
Sudaraju se o prašku svaku
Tako raspršene kao zlato
Iz bića koje dah je udahnut u blato
Presijavaju se u krupnim suzama koje iz očiju kapaju
Dok se u more postojanja stapaju
Plutaju brodovi drhtavo na površini
Nestaju u pomno skrojenoj mašini
U brzim točkovima kola
Namijenjenim za bježanje od bola
Ali kad se čelo na tlo spušta
Svaki djelić bola se otpušta
Krupne suze postaju drhtaji
Drhtaji postaju jecaji
Jecaji postaju tišina i predaja
Predaja duši postaje odaja
U svijet u kojem se sve raspršene krhotine srca sastavljaju
Pred Stvoriteljem živjeti nastavljaju
I kucaju tik-tak, tak-tik
Ne zaboravljaš patnju ni svoj bolni lik
Ali ništa više u tebi ne može poremetiti nebeski svod
Ništa te više ne može uvjeriti da si drhtavi brod
A ne samô more kojim ploviš, koje tobom plovi.

Božica Jelušić: Prostor slobode i ljubavi uvijek iznova osvajamo i širimo

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Boj ne bije medij nego autor – dokazuje svakim svojim zapisom Božica Jelušić koja na društvenim mrežama bilježi sjećanja, događaje i razmišljanja, susrete s dragim ljudima i srodnim dušama. Božica Jelušić, dobitnica važnih književnih priznanja i nagrada, zapise s mreže ukoričila je u svoju 65. knjigu čiji je naslov „Godišnja doba duše“. Afirmiranje duše naslovom knjige znak je da, unatoč ubrzanom suvremenom tempu, književnica pribrano ostaje dosljedna autentičnoj unutarnjoj vibraciji i vlastitoj prizmi kroz koju prelama sivu svakodnevicu, opisujući osjećaje u širokom rasponu od ironije preko ravnodušnosti (osobito prema površnim lajkovima) do euforije u letovima paraglajderom iznad Drave i Podravine. „Godišnja doba duše“ monološke su dnevničke forme čiji ton ovisi o trenutnom raspoloženju, datumu, sjećanju, slučajnom susretu ili pak o padu s bicikla – život je nepresušna inspiracija za nemiran duh koji osjeća i traži ravnopravnog sugovornika. Tamo negdje netko njezine rečenice čita s razumijevanjem – s tim uvjerenjem Božica Jelušić usredotočeno ispisuje svoju poeziju, prozu i usputne zapise, demonstrirajući kako društvene mreže također mogu biti poligon za popularizaciju književnosti, kulture, jezika i stila.

Kolovrat riječi | Pjesnički susret

 

Ivo Karaula | Sudbina

Sudbina je ta koja oko nas svira i igra, ali zna i ugristi jače od Tigra.

Njeni orkestar podmukle akorde ima koje tek čujemo kad zazvone po rebrima.

Šta je to sudbina mnoga se pitanja roje, iako je nevidljiva ljudi se je boje?

Da li je ona životni Peh, ili kažnjava nečiji grijeh?

Osuđiva li ona samo grješnike, ili se zaleti i na pravednike?

Šire li se njene atake trajno, ili ljude napada slučajno?

O nebeski Bože daj odgovori, tko tu zloglasnu sudbinu stvori?

Zar je i sudbina objekt leteći, ispod kojeg nitko ne može pobjeći?

Sudbina nas ometa na putu, ona je u svakom kutu.

Sudbina je na sokaku, ona je u vlaku, ona vreba letače po zraku.

Svuda nas nemila sudbina prati i ne znamo gdje će nam disanje prestati.

Sudbina je prepuna kobnih nota i svaka je dirigent našeg života.

HENA com | Washington Irving: Priče iz Alhambre

Washington Irving: Priče iz Alhambre

Niska priča i crtica o Maurima i Španjolcima

„Ova je knjiga imala ključnu ulogu u vraćanju Alhambre zapadnim čitateljima.“ 

David Wales

Nadaleko poznato djelo slavna američkog pisca, biografa i povjesničara Washingtona Irvinga, Priče iz Alhambre, proslavile su ne samo istoimenu, drevnu palaču nego i cijelu veličanstvenu Andaluziju. Nadahnute su Irvingovim diplomatskim boravkom u Španjolskoj u prvoj polovici 19. st., kada mu se otvorila mogućnost putovanja pitoresknim, mitskim andaluzijskim prostorom, u kojem je na svakom kamenu vidljiv sraz španjolskih i maurskih utjecaja. Tijekom proljeća i ljeta 1829. on dobiva dozvolu boravka u maurskoj citadeli Alhambri, čije se crvene zidine uzdižu ponad znamenite Granade, a koju je autor s pravom prozvao „jednim od najčudesnijih, najromantičnijih i najljupkijih mjesta na kugli zemaljskoj“. Ova bogata zbirka, u kojoj se vješto isprepliću povijesni događaji i slikoviti zapisi, oslanja se na španjolski i maurski folklor, povijest, vodiče i anegdote koje je nadahnuti Irving skupio družeći se s tamošnjim pukom. Riječ je o iznimno šarmantnu i zavodljivu štivu koje će svakog putnika namjernika nagnati da krene autorovim stopama.

Washington Irving (1783. – 1859.) američki je pisac, esejist, biograf, povjesničar i diplomat u ranom razdoblju 19. stoljeća. Rođen je i odrastao u New Yorku. Pisanjem se počeo baviti u mladosti, a potpisivao se različitim pseudonimima. Najznačajnija djela kojima je stekao popularnost su A History of New-York from the Beginning of the World to the End of the Dutch Dynasty (1809.) i The Sketch Book of Geoffrey Crayon (1819.–20.) U dva je navrata boravio u Španjolskoj kao diplomat: 1826. – 1832. i 1842. – 1846. Tada su, potpisana pravim imenom, nastala njegova povijesna djela o Španjolskoj iz 15. stoljeća, u kojima se bavio Kolumbom, Alhambrom te odnosom Španjolaca i Maura. Nakon povratka u Ameriku pisao je putopise, djela o povijesti SAD-a te biografije povijesnih ličnosti: Olivera Goldsmitha, Muhameda i Georgea Washingtona. Na njegov su stil utjecali engleski esejisti 18. st., a sam je, kao vrstan pripovjedač, utro put američkomu romantizmu polovicom 19. st. Cijenjen u Americi i Velikoj Britaniji, zalagao se za pisanje kao samostalno i legitimno zanimanje te jačanje zakona o zaštiti autorskih prava.

 

Nakladnik: Hena com

Beletristika: strana

Urednica: Nermina Husković ???

Preveo s engleskog Dado Čakalo

Godina izdanja: svibanj 2024. 

ISBN:  978-953-259-474-4

Broj stranica: 352

Lucijana Živković | Staklo

Kroz prozorčić na omanjoj kući jedva se probijalo jutarnje svjetlo. Čitava kuća bila je jedna soba i tu se boravilo, kuhalo, jelo i spavalo. Obitelj s dvije djevojčice naviknula je na siromaštvo. Dijana, starija sestra, već je zarana ustala naložiti vatru. Majke već nije bilo. Njoj prođe preko lica ljutiti izraz nemoći. Opet je u nabavci, pomisli i gotovo zaplaka. Naime, majka je bila alkoholičarka i prva joj je jutarnja pomisao bila kako doći do alkohola za taj dan.

Iz izbe pokraj sobe s vanjskim ulazom, gdje su držali drva i alatke, čula je poznati zvuk zveckanja boca. To majka prebire ne bi li u ispražnjenim bocama našla još koju kap. A kada se uvjeri da nema ničega za nju, odabere dvije prazne, stavi ih u torbu i potiho, da ne probudi ukućane, krene u selo. Imala je nekoliko izvora gdje se snabdijevala vinom, no bez novaca joj više ne daju. Tada ljutita dođe kući i čitav dan provede u smišljanju načina da se domogne novca za vino. Pođe u nadnicu ili cijepanje drva, obradu vrta ili pomoć nemoćnima. I opet ujutro zveckaju boce.

Tanja Ocelić | Vojnička čizma

postojao je jedan trangresivan život

u kojem sam te voljela

*

i u ovom ostala mi je ta

neispunjena ljubav neispunjenih želja

neispunjene sebe

u praznom pogledu

crnog ogledala

šutiš

(lice mi gazi vojnička čizma)

šuti

naše prokletstvo

liječi se stoljećima

šutim

ni moja duša ne lebdi više

 

bez cilja

bez tijela

Gordana Kurtović | Ženi

U iskonsko ono doba

življahu Čovjek i Žena,

divlja i neukrotiva,

poput vjetra slobodna

što mirise zemlje nosi,

zvukove brdskih voda,

duhove šuma u kosi.

I danas živi u nama

sloboda njena nevidljiva.

Iste modre snove snivamo

o domu,sreći,daljinama.

Budimo se kao iz bunila

kročeći u čudnu javu...

Život gradimo ljubavlju

izgubljene ljepote skupljamo

drevnom snagom se borimo.

Ruke sazdane od milovanja

brige ,dobrote, stvaranja

hladne zidove doma ugriju

tuge i nemire dragih upiju.

Samo ljubav Ženu osnažuje,

nesebično ju ona daruje.

Bridge Hopkins | Čude se...

Čude se, a ne znaju
Kako srce moje trpi.
Ne vide, a gledaju
Da ljubav mi život crpi.

Renata Dobrić | Izložbom srednjoškolaca Bajkoviti svijet I. B. Mažuranić Gradska knjižnica Kaštela obilježila 150. obljetnicu rođenja Ivane Brlić Mažuranić

Fotografija: Ivana Topić

Izložba Bajkoviti svijet I. B. Mažuranić otvorena u Gradskoj knjižnici Kaštela u Sućurcu

Želite poslušati Priče iz davnine okruženi bajkovitim „kutijama sa sjenama“ u kojima se nalaze Regoč i Kosjenka, ribar Palunko i Potjeh? U Gradskoj knjižnici Kaštela Vas s radošću očekuju.

 

 U atriju Gradske knjižnice Kaštela u Kaštel Sućurcu povodom 150. obljetnice rođenja najpoznatije hrvatske književnice Ivane Brlić Mažuranić otvorena je izložbu Bajkoviti svijet I. B. Mažuranić.

 

Radove s motivima Priča iz davnine inspirirane ilustracijama Cvijete Job izradili su učenici 2. B. razreda Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju – Split, smjer aranžersko scenografski dizajner pod mentorstvom prof. Kristine Krstinić i prof. Petra Bikića.

Aleksandra Načinović | Piknik

Listovi s tepiha
Penju se po mojim stopalima
U kućnom ogrtaču sjedim na divanu
Slušam winter jazz na YouTubeu
Da si popravio taj stereo
Slušali bi Ettu kako Bog zapovijeda
Montirali šator u dnevnom boravku
Ležali među purpurnim ružama na parketu.
Ti bi stavio ruke pod glavu i rekao mi
Ispričaj mi priču
Jednorog kojeg smo sreli u Parizu izgubio se
U Alpama znaš tamo kod jezera.
Pronašao ga je pastir gotovo smrznutog
Ponudio mu kocku šećera pa
Otpilio vrh roga da ne smeta u štali
Na batrljak pričvrstio lanternu da ovce vide put u mraku
Bijele ovce bijela staza zlatni jednorog.
Spava noću stisnut u oblaku od vune.
Nastavi govoriš
U onom ..
U čamcu tvoj džemper spava
Labud samac ponekad se njime pokrije
Dok ja u medaljonu oko vrata nosim prah od kostiju roga
I stavljam ga pod jastuk da bolje spavam.

Slavlje Hrvatskih pjevačkih zborova u Lisinskom

17. natjecanje hrvatskih pjevačkih zborova-Zagreb 2024. održalo se u subotu, 4. svibnja 2024. od 15 do 20 sati u maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog nastupom zborova i vokalnih ansambala iz cijele Hrvatske. Zborovođe koji su ostvarili više natjecateljskih nastupa u istom danu obilježili su ovogodišnje izdanje Natjecanja, dokazavši svoju visoku motivaciju, predan rad i doprinos kulturi svojega kraja. Pobjednik Natjecanja su dva zbora s osvojenim jednakim i maksimalnim brojem bodova: Akademski muški zbor Fakulteta elektrotehnike i računarstva Zagreb i Mješoviti pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski iz Čakovca. Zlatna priznanja osvojili su i: Gospodnetić singers, Riječki komorni zbor Val i Dječji zbor Kap iz Rijeke, ŽVS Stridonne iz Štrigove, Združeni zbor Agram Angels i SamoZbor te Dječji zbor Zagrebački anđeli, Zagreb. Dirigentica zbora Josip Štolcer Slavenski iz Čakovca Senka Bašek Šamec osvojila je drugi put za redom posebnu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda – prijelazni pehar za najuspjeliju izvedbu skladbe hrvatskog skladatelja, ove godine za izvedbu Ipaphonije Branka Starca.

S ciljem promicanja kvalitetnog a cappella pjevanja, natjecanja zborova i vokalnih ansambala održavaju se proteklih dvadesetak godina u maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i Grada Zagreba, u organizaciji Centra za kulturu Trešnjevka, a posebnu pozornost publike privlači Gala koncert pobjednika Natjecanja - Zlatni zborovi. U revijalnom dijelu programa nastupili su Zlatni zborovi s prošlogodišnjeg izdanja Natjecanja: Mješoviti pjevački zbor Josip Štolcer Slavenski iz Čakovca, Riječki komorni zbor Val i Dječji zbor Kap i Djevojački PZM Josip Kaplan iz Rijeke te Dječji zbor Zagrebački anđeli.

Sljedeći nastup Zlatnih zborova održat će se 10. svibnja 2024. u 20 sati u crkvi Župe Svetog Leopolda Bogdana Mandića Voltino-Ljubljanica, ususret Leopoldovu i Majčinom danu. Koncert sakralne tematike izvest će: Dječji zbor Zagrebački anđeli, Ženski vokalni sastav Zwizde, Ženski zbor Cantus ante omnia, Oratorijski zbor Crkve svetog Marka Cantores sancti Marci, Vokalni sastav Gospodnetić Singers. Ulaz je besplatan.

Udruga umjetnika 'August Šenoa' | Pozivnica

 

Matičin četvrtak | Pisci i pjesnici turopoljskog dijalekta u očima znanstvenika

 

Gradska knjižnica Rijeka | Književna rezidencija "Kamov"

Gradska knjižnica Rijeka u suradnji s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti Rijeka i Hrvatskim kulturnim domom Sušak, a uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i ove godine provodi program Književna rezidencija "Kamov" u sklopu kojeg je raspisan poziv za tri dvotjedne književne rezidencije  namijenjene književnicima (pjesnicima, prozaicima, dramskim piscima) koje će se tijekom rujna, listopada i studenog 2024. godine održati u Rijeci. Pravo na rezidenciju imaju umjetnici koji nemaju mjesto prebivališta u Rijeci, a rezidencijalni program svakom rezidentu osigurava honorar te po potrebi dodatna produkcijska sredstva.

Svi detalji o navedenom pozivu nalaze se na web stranici Gradske knjižnice Rijeka, u našem Magazinu, na poveznici: https://gkr.hr/info-gkr/rezidencijalni-program-gradske-knjiznice-rijeka-poziv-na-knjizevnu-rezidenciju-kamov-2024-s-temom-trece-zivotne-dobi--a-4520

Ivo Karaula | Magla

Često doživimo promjenu naglu, kad na putovanju zaronimo u razlivenu maglu.

Ona je kao cement siva i gusta, dok nam zamračuje oči proklinju je usta.

Najviše je od muke mrze vozači, jer ne vide kuda ih nose kotači.

Nečujno se provlači kroz šume i doli, uglavom je nitko od nas ne voli.

Svaki se putnik te sive tame boji i pita se, zašto ta magla uopće postoji?

A na to ih tješe svjetski mudraci, jer su životu najpotrebniji magle i oblaci.

Vlažna magla nizine rosi i mokre ostatke u zrak prenosi

Zar to nije od Prirode genijalno, da voda može teći k nebu vertikalno.

Sa morskim isparavanjem i magla se brine, da transportira vodu u visine,

Žedna se magla spušta niz planinu, pa i po nizinama razlijeva tminu.

I ta magla po nizinama traži, gdje bi mogla najbolje da se ovlaži.

Ponajbolje je napoji plavo more, pa magla s vodom kreće prema gore.

Kad dosegne svoju visinu, više nemamo na zemlji tminu.

Čim visoko iznese vode što više i evo nam napokon drage kiše.

Kiša se po usjevima naširoko kreće, da kasnije dobijemo punije vreće.

I tako nam redovito ispod nebeskog svoda, lije pročišćena i dragocjena voda.

HENA com | Oriana Ramunno: Dječak koji je crtao sjene

Oriana Ramunno: Dječak koji je crtao sjene

„Roman koji nadilazi kriminalistički žanr …“
London Times

Snježni je Božić 1943. U Auschwitzu, u Bloku 10, koji izgleda mračnije nego ikad, židovski dječak Gioele pronalazi tijelo nacističkog liječnika Sigismunda Brauna, bliskog Mengeleova suradnika. Kriminalna policija iz Berlina šalje najboljeg istražitelja, Huga Fishera, da riješi ovu neobjašnjivu smrt. No Hugo ima i vlastitu tajnu – boluje od degenerativne bolesti i ovisan je o morfiju. Jedini način da uspije u karijeri i preživi jest da pruži podršku Reichu i sakrije svoje stanje. U zloglasnu se logoru Hugo suočava ne samo s kompleksnim ubojstvom i mnoštvom intriga, već i s istinom o Konačnom rješenju. Na tom mjestu smrti i užasa on će u ključnom trenutku biti pred izazovom – čiji život spasiti…

Oriana Ramunno inspiraciju za Dječaka koji je crtao sjene pronašla je u prošlosti vlastite obitelji. Riječ je o uzbudljivoj priči s mračnim zapletima i živopisnim likovima, smještenima u koncentracijski logor tijekom božićnog tjedna 1943. Priču nosi nezaboravni detektiv Hugo Fisher, koji je istodobno fizički nesavršen i potpuno fascinantan, stoga ne čudi što se uspjeh ovog povijesnog trilera prelio i preko granica Italije.

Oriana Ramunno (Melfi, 1980.) talijanska je spisateljica. Nakon niza nagrađenih kriminalističkih novela i kratkih priča objavljenih u raznim časopisima, posvetila se pisanju svog prvog trilera Dječak koji je crtao sjene, nadahnuta pričom njezina ujaka, bivšeg zatočenika koncentracijskog logora Flossenbürg. Knjigu je posvetila njemu, opisavši je kao „posljednji čin ljubavi na dugu putovanju“. Živi u Berlinu sa suprugom i troje djece.

Nakladnik: Hena com

Beletristika: strana

Urednica: Nermina Husković

Prevela s talijanskog Hana Klak Ustolin

Godina izdanja: svibanj 2024. 

ISBN:  978-953-259-473-7

Broj stranica: 304

Književni petak | Ekokritika

 

Željko Bilankov | Splitske noći

Moje
tihe
misli
sjetne
i te
divne,
tople,
splitske noći.

Zoran Šolaja | Emotivno putovanje busom

Svi prozori otvoreni..mi kao "sardine"..gužva..zastoj..odjednom krećemo brže..u bus ulazi vazduh pomešan sa cementom..prolazimo pored gradilišta..suze same kreću svima..možda što nikad nećemo imati stan u toj zgradi što se gradi?..možda zbog  "cementiranog vazduha"?..ili zbog Džeja sa radia?..ko će ga znati..

Tanja Ocelić | Pauline – Pariz

i danas su sve tvoje klupe zauzete samoćom

*

da si preciznije nišanio

sada bi ti bila u srcu

ruski rulet više se ne vrti

brojiš slijepe metke

širiš zjenice

drhtiš

strah je sada puno jači

bojiš se da ću ti uletjeti u usta

strašću propucati misli

okrznuti dušu ubojitom maštom

kožu probiti

u tijelu ti ostati

da me barem nisi promašio

sada bi me imao živu

Bridge Hopkins | Oproštajni sonet

Mrak je i ove noći na otvorene oči pao,
A ja sjedim sȃm, kao i uvijek, u hladnoj sobi.
Riječi bih nekoliko muzama ukrao;
Ta ti imaš srca slušati o mojoj zlobi!

I kako da ti onda ja ne napišem pjesmu novu?
Najbolja si ti zaista na cijelome svijetu!
Al' ne pokazuj nikom strahotu moju ovu:
Bolje je da nestanem, o najljepši cvijetu!

U tvojem životu nema mjesta za mene,
Krećemo dalje ja i moje mračne sjene.
Ostaj mi uvijek ovako čudesna i čista!

Vjeruj mi, činim to samo za tvoju sreću.
Ako se i nikad više vratiti neću,
Cijelo nebo noću zlatnim sjajem za te blista.

Aleksandra Načinović | Fikus

Kupujem najveću biljku u Ikei
Možda će ovaj put uspjeti.
Hranit ću je Bachom,
Monstere vole glazbu.
Dobit će najljepšu vazu
Onu sa žutim limunima sa Sicilije,
Poklonio si mi je da šutim i plješćem rukama
Kad me se sjetiš.
A voli da joj se priča dok joj masiraš listove.
Mora da pretjerujem, raste naopačke
Možda je bolje da kupim onaj plastični.
Fikus.

Tanja Ocelić | Zemira –ZDA

mi smo sijamski abortusi slobode

*

stojim u redovima

nemoći, sramote

smrt nas odmjerava

kupuje me kao roblje

ne, ja svoju dušu ne prodajem

za crni grob

za križ iz dvije trske

ruka pravde je bez milosti

dvesto puta

na dan ne voljena

sto puta na sat pretučena

koža puca u brazdama slobode

ne, ja ne padam na koljena

zemljo vrati me

osmijeh što krvari

kida lance

skinuće i okove

Ivica Kesić | Vrela krila leptira

U to lijepo, plavo travanjsko popodne,
„Cvit Mediterana“ raskošno je cvao;
sastale se duše vesele i srodne,
svatko bi za drugog bos u oganj stao.

Kao na cvijet, tiho, kada leptir sleti
među nas je donijela fantazije znamen:
u osmijehu zvjezdanog sjaja rukoveti,
u očima crnim uzbuđenja plamen.

Bližila se ponoć pa je plamen vreli
iz očiju tamnih blistao sve jače;
pogledi nemirni često bi se sreli
pa spoznah da zjene joj odlučnošću zrače.

Tanja Ocelić | Rahina – Egipt

nedostaje mi smrt za još jedan život da te volim

*

zadnjim sam te slovom sahranio u sebe

u mali sarkofag posmrtne ljubavi

usamljenom srcu

balzamirane sreće

crtežima prošlosti

ožigosao sam vrijeme

pronađeš li me

pod sobom

otkriješ slučajno

u ruševini

nadanja

svih trenutnih želja

ja

starina prastarih misli

zatrpan u svoje godine

što iskopavaju same se od sebe

ne vjeruj mojoj pjesmi

mojim dubokim riječima

vjeruj meni

krhak i nježan

sam na dodire

prelomljenog srca

a jakog uma

Proljeće na Knežiji | Dan Mjesnog odbora Knežija

Društvo hrvatskih književnika | Bez cenzure

 

Gordana Kurtović | Bitno i nebitno

Odvojimo odmah,sada

važno od nebitnoga.

Bitno nas obogaćuje,

sjetimo se vrijednoga.

Sva blaga ovoga svijeta

manja su od suze djeteta.

Kao pijesak bogatstvo

brzo kroz prste iscuri.

Jesmo li jasno spoznali

kako su važna davanja,

koliko smo sebe dali,

osjetili sreću primanja?

Pružamo li dovoljno svima

nenametljive ljubavi 

djeci i roditeljima?

Srce zna, i trag ostavi.

Bridge Hopkins | Kaput boje fuksije

Ništa u životu mi draže nije
od nje i kaputa boje fuksije.
Volim taj osmijeh i kad se smije,
volim nju i kaput boje fuksije.
Njen glas lijep je poput melodije,
lijep kao kaput boje fuksije.
Najpametnija je, ali to krije
djevojka s kaputom boje fuksije.
Baš poput anđela ljepotom sije
hodeć’ u kaputu boje fuksije.
Vjetar čudnom silom vuče i vije,
vuče ka kaputu boje fuksije.

Svijet je bio mračno mjesto prije
tebe i kaputa boje fuksije.

Aleksandra Načinović | Destilirana ljubav

Stišćem srce u rukama
Kapljice žuči na plavom stolnjaku,
Cijede se
Otkud žuč iz srca
Kakvo pitanje
A može li obrnuto
Iz žuči kapljice ljubavi?
Možda ako si Krishnamurti
Sjediš u spilji, gledaš grad ispod nogu,
Dalekozorom.

Lorena Vojtić | Pokušaj otkupnine

Godina je 1920., i vani pada snijeg. S  ženskom osobom se nalazim u arhaičnoj, spavaćoj sobi. Govorim joj da dolazim iz 2019.- objašnjavajući što će se sve izumiti do tada... Naime, to je bio moj prošli život... Zatim vidim vožnju starinskim vlakom i dolazak doma. U konjskoj zaprezi mi ispada toplomjer, a živa mi se prosipa po koži i rukama... U kući se nalaze neki razbojnici, koji me režu i usmrćuju kopljima. Čak sam i zapisala strategije preživljavanja, što će se dogoditi i tko sve sudjeluje, ali bezuspješno. Na sve načine pokušavam izbjeći identičnu smrt, čak se i budim, ali uvijek nastavljam taj isti san... Ponovno se vraćam u minulost, konačno zaključujući, da sam davno prije... Naručila ubojstvo jednog čovjeka, koji mi je vrlo mladoj - zanavijek, psihofizički naudio... Osvetu je izvršila žena s oštrim predmetom. Ona mi govori da je to karma, te da mi se mora vratiti ono što sam učinila. Kad sam ju zamolila da me ipak ne posluša, izriče da je već prekasno za ikakva premišljanja...

 

-ulomak iz osme knjige

 

Ritam misli | Jezičac literature

Ritam misli vas poziva na još jednu književnu poslasticu, Jezičac literature koji će se održati 7. 5. 2024. s početkom u 19:00 u kavani ‘’Stara vaga’’ trg Matije Gupca, Varaždin. 

Pred nama je još jedan Jezičac literature – Impuls poezija, na vagu ćemo staviti poeziju dvoje autora, poeziju autora iz Međimurja, poeziju koja će snagu misli povezati  u jednu jedinu točku, točku u kojoj ključa poetska riječ. 

Dolaze prepoznatljivi autori, jednom riječju autori koje je vrijedno osluhnuti i utonuti u njihovu poeziju.  

Jagoda Vičević - rođena 1971., dipl. učiteljica, predaje hrvatski jezik u OŠ Macinec.

Objavila je dvije zbirke poezije i slikovnicu na kajkavskom jeziku.   Sudjeluje na pjesničkim susretima, objavljuje u mnogim časopisima. Kao učiteljica, radi na promoviranju književnosti u svojoj sredini te učenike upoznaje s mnogim književnicima organizirajući tribine u OŠ Macinec.   Dobitnica nagrade za najbolju interpretaciju  pjesme „Stani si pod strehu“ u Ludbregu 2023. 

Danijel Kralj - rođen  1987. u Čakovcu.   Godine 2015. diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Premda slijep od rođenja, ništa ga nije spriječilo u postizanju uspjeha.   Objavio je četiri zbirke pjesama,  dobitnik je druge nagrade na Goranovu proljeću u kategoriji učenika osnovnih škola Republike Hrvatske i sudjelovao je na Župančičevim susretima u slovenskoj Vinici kao predstavnik Hrvatske. Općina Sveti Juraj na Bregu dodijelila mu je priznanje za doprinos kulturi 2018. godine.  

‘’Pridružite nam se i vi, ponesite svoju pjesmu i budite dio poetske priče’’ - poručuju organizatori, Ljubica Ribić i Milan Novak.

Bridge Hopkins | Kriv sam, oprosti

Kriv sam, priznajem da nije lako
bez tvojeg glasa preživjeti dan
i bez divnog osmijeha slatkog
probuditi se ujutro radostan.

Sjećanje samo potiče stvari
da bukte sve dok požar ne plane.
Sjećanje raspoloženje kvari
i sol mi stavlja na još svježe rane.

Živ sam, no ujedno sam i mrtav,
mrtav, ali ujedno sam i živ.
Guši me, guši veliki Udav
i šapće mi na uho da sam ja kriv.

Grizodušje će me progutati,
od mene ostat će samo kosti.
Jedino me ti možeš spasiti,
a na meni je da kažem – oprosti.

Jasna Popović Poje | Kartolina za moju Iris

Iris, ovo ljeto neću u Split. Sćeta.

Neću s tobom šetati skalama Firula

niti sunčati se na pržini Bačvica,

igrati s tobom picigin s balunom

i gledati zalaske sunca uz kliktaj galeba.

Namisto toga, dođi ti, Iriška, u moj grad.

Grad vlakova i svjetiljaka, ferata i laterni,

(i tu je nekada bilo more pa presušilo)

u moje malo misto koje je najljepše u predvečerje 

kada s bijelih fasada kaplju zlatni cekini,

a kesteni se u šumama oko jezera

okreću prema Mjesecu.

Napravit ćemo đir mojom Kolodvorskom

tražeći na nebu dugu koja se skriva u tvom imenu,

a na šentadi u đardinu kraj fontane ćemo

čistiti i isti vruće pečene marune.

Sjećaš se, kao nekada ispred naše skule.

(samo Novska ima takav kesten)

Iris, Ire, moja galebice, ovo ljeto

neću doći k tebi u Split.

Ostat ću u svom gradu ogrca i berde

nasukana u žitu punom makova

(i tu je nekada bilo more pa presušilo)

 

                                                      Tvoja Novljanka