Ispovijed jedne čitateljice

O romanu Magde Szabó "Znatiželjni kraljević Lala"

(prijevod Klara Beštak, David Pölhe, Magdalena Sivrić; Zagreb: Srednja Europa, 2024.)

Piše: Mirjana Mrkela

Ostarjeli pisci

Jedan pisac je živio blizu prolaza koji vodi u Vilin-zemlju. Vile su mu to dopustile jer su uživale u njegovim knjigama. Osim toga, bio je dobroćudan i nikada mu "nije palo na pamet da bez razloga ubere divlju ružu ili zgnječi pčelicu."

Stanovnici Vilin-zemlje su ga "često posjećivali preobraženi u ptice, mačke ili neke druge životinje. Pisac bi ih pomilovao, ponudio jelom, a oni bi mu se smjestili na rame, zavirili u njegove knjige, pogledali što piše i provodili ugodne sate u njegovoj blizini. [...] Vile su bile kraj njega i u trenutku kada je pisac — već jako, jako star — naposljetku preminuo." Tada nisu bile preobražene u životinje, "već u svojoj stvarnoj vilinskoj suštini, pa je ostarjeli pisac tako, prije nego što je sklopio oči, mogao vidjeti one koje je toliko volio i koje je mnogo puta zamišljao i prikazivao."

To je Magda Szabó opisala u svome romanu "Znatiželjni kraljević Lala". Nažalost, Magda nije moja prijateljica. I ona je, također jako stara, umrla prije nego što su se rodili njezini današnji mladi čitatelji.

Ali moja prijateljica je slikarica Rozi Békés. Ona je ilustrirala meni najdraže knjige — Alisu i Andersenove priče. Ilustrirala je i ovaj Magdin roman pa sam je pitala:

— Što misliš, je li i Magda vidjela vile o kojima je pisala?

Rozi je slegnula ramenima i odgovorila ovako:

— Ne znam za nju, no ja sam ih sigurno vidjela. Evo, ovako kao što sad vidim tebe! Jer kako bih ih inače znala nacrtati?

Slatko sam se nasmijala toj Rozinoj tvrdnji. Jer ona živi u Budimpešti, u Mađarskoj. Još se nismo srele, nego razgovaramo samo putem audiopoziva. Kad sam se prestala smijati, ozbiljno sam rekla:

— Oh, draga Rozi, moramo se negdje naći prije nego što postanemo toliko stare da više ne možemo putovati!

— Ja sam za. — prihvatila je moja prijateljica — Godine zbilja brzo prolaze. Već je toliko vremena prošlo da se ja uopće ne sjećam te priče.

Zato sam joj obećala da ću sve pozorno pročitati i prenijeti joj svoje dojmove.

Kraljević Lala

U ovom romanu Magde Szabó, glavni lik je mali vilenjak. "Kao sva vilinska djeca, i Lala je bio plavokos, ali mu je jedan čuperak kose bio zlatan. Dok bi spavao, taj zlatni čuperak sjajio se iz guste kose, a to je bio tako mio prizor."

Međutim, "Lala nije bio sasvim obično vilinsko dijete i nikada nije činio ono što priliči jednoj vili." Možda je to normalno za jednog desetogodišnjaka ili za jednog kraljevića, tj. kraljičinog sina. Ili je "zbog toga što dječak nema oca, a i državni poslovi pretjerano zaokupljaju kraljicu, pa mu ne može posvetiti dovoljno vremena"

I tako, "Lala je uvijek nešto premetao, rastavljao, popravljao, udarao čekićem. [...] ako ne može smisliti ništa drugo, odvrće noge na stolicama u palači i pokušava istesati nove ili ih drugačije sastaviti".

Jednoga dana je (bez pitanja), uzeo kraljičina vilinska krila i odletio na najvišu planinu. Kraljica majka je bila i ljuta i ustrašena. No Lala...

"Nije pokazivao ni mrvicu kajanja, a njezine prijekorne riječi očito uopće nije razumio. S čuđenjem ju je gledao, rekavši da njega silno zanima što se sve može naći na toj planini koja seže do neba, a da tamo stigne nije bilo drugog načina, morao je posuditi njezina krila."

Znatiželja

Dakle, kao što piše u naslovu, znatiželja je vrlo važna Lalina osobina. Ona ga pokreće na mnoge pustolovine i dovodi ga u nevolje.

Ako ste i vi znatiželjni, u romanu „Znatiželjni kraljević Lala“ pronaći ćete niz zanimljivih likova. Osim Lale i njegove mame Iris, tu su još mladi kapetan, stari ljekarnik, čuvar vilinskog zakona, učitelj, dobri div i drugi.

Osobito velike probleme stvara prastari gospodin čarobnjak, koji se može preobraziti u što god zaželi. Zatim glumi dobronamjernost i dobro raspoloženje. "Iris ga se najviše plašila u takvim trenucima jer se nije moglo znati što mu je na umu".

A meni je i dalje na umu sastanak s Rozi. Znatiželjna sam, ne samo da čujem što će reći nego i da vidim njezino lice nakon što joj opišem kako zamišljam nastavak Lalinih pustolovina.