Silom sam joj htio sklepati neke rime,
Da se hvali njima, da ju obore s nogu.
I stvarno ja to želim, svim srcem, i stid me
Što se satima tu mučim, a znam da mogu.
Htio bih joj kazati koliko mi znači
Kad mi osmijeh svojim, još ljepšim nagradi,
I zalud se trudim ovdje smisao naći
Kad jednostavno ne ide, lud sam sto gradi.
Nemam ništa drugo za kazati joj osim:
„Kad bi bar vidjela što ja vidim u tebi,
Kad bi znala sve što u srcu bolnom nosim,
Ruku moju nikad više pustila ne bi.
Koliko mi samo duša o tebi sanja,
Kako bih te ljubio, da si barem svjesna...“
Nakon svega truda i uloženog znanja
Ipak napisana je i njezina pjesma.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.