Čuo sam pjesmu iznad neba,
zamjetljiv stih u altu pjeva,
ali dođe bol pa zašuti
munja što sjeva, sjeva, sjeva.
Izbjegavši taj zvuk tišine
stao je pjesnik da ga traži,
izgubljeni ton opet pušten
da druge draži, draži, draži.
Odjednom vrisnu riječi moje:
"Nikada nitko neće proći
stazom ovom. I osim tebe
u san mi doći, doći, doći."
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.