Marica Erdeg | Lipa pored mosta

Ispred stare kuće moje,
tamo gdje mi srce osta,
ima jedno divnom stablo,
u blizini malog mosta.

Ono raste, ono cvate,
ljudi dragi, pod prozorom.
Vidjeti ga odmah moraš,
kad otvoriš oči zorom.

Njegovo  miriše cvijeće,
k’o svježe oprana svila,
a oblik mu ljudi moji,
ljepši čak je od gejzira.

Lišće mu je tako gusto,
k’o da su nebeske zvijezde,
da u njemu sakrivene,
ptičice se lako gnijezde.

Kad se ljudi sjetim njega,
Radošću se srce sipa,
To drvo je ljudi dragi:
moja stara divna lipa