Branko Filipović | Dah

Da...
Da, došla si mi,
došla kao,
kao posljednji dah umirućeg.
I posljednje što saznat ću,
i (sa)znati o životu,
o ljubavi,
o nadama,
sreći,
empatiji,
prijateljstvu,
znanju...
O 'onome' što može,
može da čini život naš...
Je, samo mislimo život je to.
Al' 'ON',
on je 'nešto'
što nije samo to,
i nikad nije bio 'samo to'.
Pa, onda ljudi,
što željeli su,
trebali,
i mogli biti
a nisu.
Da to su ljudi,
kao i život naš,
nisu 'samo to'
što čini život naš.
A život naš!?
Kakav je to život
kad u dah,
jedan dah stane!?
I taj jedan dah,
je uzdah,
naš posljednji dah.