oblaci su udarali u zgrade, zapinjali za šumu
kad su nam zatvorili prugu, a onda i cestu
a iza leđa talasalo se žito nečujno
izlazila je tek magla kroz panonsku pukotinu
od podzemnog šumora
s vidljivim potezima zelene
i meni je bilo svejedno
i zbog raskopane pruge i ceste
i zbog upaljenog motora
i zbog toga što se moramo vratiti
i proći vražje oko
pa zaobilazno na glavnu cestu
pa kasniti
svejedno mi je bilo
doduše, poželjela sam jedan čun
i dva vesla
jer žito se talasalo nečujno
i to je to
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.