Vrčak morti,
sem ga imiela,
brez bajera i lopočov
i potok Veljiku
brez čona
slikarskoga platna
i ateljea.
Sounce v rasvič
mi se dopada,
vu grabe gda se
farbe pretaču
z nebeske proge.
Pariza nigdar nies vidla
a morti ni nem.
Predvečer bi najrajši
v črljenem morju se ftopila
i v jutre se na lopoči zbudila.
Za Moneta su rekli da mu je
umetnost nedodelana.
I moja je pesma
de koja za dodelati.
I dodelavam je,
em znam
po moji se pesma
ni jedna grana
če baš i f šume
ne zvala.
Kej imam skup z njim?
Same oke kojemu se dopada
pretakanje farbe vu farbu
drbanje svetla, lahor na vode,
tancanje grani,
pejzaži z finu nitju tkani.
Slika kej dršče kak deklica
pred prvi kušlec.
Same to me k Monetu vlječe!
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.