Govorimo li o ljubavi,
ne dugujemo mudrost
blijedim ožiljcima starih rana.
O ljubavi vrijeme nas ne nauči ništa.
I pod sjedinama zatječe nas zelene,
s mliječnom jezgrom srca
u svenulim nam grudima.
Bijele lađe bez posade,
s tovarom nježnih misli,
nebeskim morem sveudilj plove.
Na pučini gradimo otoke sreće,
kuće otporne na zlovolje oluja.
Za drevne obrede ponovno rođenih
ispod duge steremo postelju
s baldahinom od vjetra
i jastucima punjenim suncem.
Ne plaši nas tuča od krhotina zvijezda
što smrt je golim puževima na pustoj cesti.
Govorimo li o ljubavi,
mudrosti nema mjesta.
Vrijeme nas ne nauči ništa.
Bijele lađe bez posade,
s tovarom nježnih misli,
nebeskim morem sveudilj plove.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.