Godina je 1920., i vani pada snijeg. S ženskom osobom se nalazim u arhaičnoj, spavaćoj sobi. Govorim joj da dolazim iz 2019.- objašnjavajući što će se sve izumiti do tada... Naime, to je bio moj prošli život... Zatim vidim vožnju starinskim vlakom i dolazak doma. U konjskoj zaprezi mi ispada toplomjer, a živa mi se prosipa po koži i rukama... U kući se nalaze neki razbojnici, koji me režu i usmrćuju kopljima. Čak sam i zapisala strategije preživljavanja, što će se dogoditi i tko sve sudjeluje, ali bezuspješno. Na sve načine pokušavam izbjeći identičnu smrt, čak se i budim, ali uvijek nastavljam taj isti san... Ponovno se vraćam u minulost, konačno zaključujući, da sam davno prije... Naručila ubojstvo jednog čovjeka, koji mi je vrlo mladoj - zanavijek, psihofizički naudio... Osvetu je izvršila žena s oštrim predmetom. Ona mi govori da je to karma, te da mi se mora vratiti ono što sam učinila. Kad sam ju zamolila da me ipak ne posluša, izriče da je već prekasno za ikakva premišljanja...
-ulomak iz osme knjige
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.